<body>





20.09.2017.

rip

Vjerujem da sam tip osobe stvoren za tragediju. Mislim, kao heroj, stoički prkosim svojoj tragičnoj sudbini, sve je BUM DRAMA KRAH i ja stojim na tronu kao kraljica kojoj se svi u divljenju ponizno klanjaju.. dok vjetar piri kroz.. šavove moje marame.. sa štapom u ruci i krunom na glavi blistavijom od kristala pozdravljam svoje saborce. Ponosna i jaka.

Divno je u mojoj glavi.

Ne vjerujem da ću drugačije i završiti, od tragične ličnosti.. samo na nešto realističniji, zbilja tragičan način.

Postoje li ljudi koji su predodređeni da budu uspješni? Ono, gledaš sve im ide od ruke. Ili, jednima dobro ide u ljubavi, drugi su masteri karijera, te talenti, te genijalci. I onda imaš ljude koji se ne ostvare.. pa bukvalno ni u čemu. I ne kažem da je takvima teško; možda su sretni, sretniji od bogatih i zaljubljenih, jer ko razumije puteve kojima se duša šeće.

Samo.. čudim se.

Upravo tim putevima koje nikako da dokučim.

I posmatram ovo malo života što sam ostavila iza sebe i ovo nešto što živim, pa nagađam i to što me još čeka. Koji sam ja sebi heroj.

Bukvalno - sebi.
Nisam još spasila ničiji život. Ali voljela bih. Nekako.

Opet sebično i radi sebe. Voljela bih spasiti živote, istrijebiti zlo, iscijeliti bolesne i šta ti ja znam, odgojiti velikane. #dreambig #inspisativno #motivation #youcandoit #nike

Ja sam tip osobe koji ono kako vidite u filmovima, zavoli samo jednom i cijeli život će ako treba čekat da mu se voljeno vrati. A nisam neki romantik. eloel

Nego naprotiv, sviđa mi se ta tragedija u ljubavi. Ako je umrijeti, pa umrijet ću čekajući, ako sam udovica nikad se više ne bih udavala i slični extremi. Pitam se da li postoje muškarci koji bi voljeli toliko u krajnost. Samo jedna il nijedna.

I onda ostariš sam. loooooool

Tanka je granica između ljubavi i ludila jelte. A zaljubljen i lud opet jedno te isto.
Naprimjer, da ostarim sama, znam sama sam jer čekam svoju srodnu dušu da mi se spusti iz rajskih bašća. embrace it i say
Ili, vjerujem da me suđeni upravo posmatra sa neba, i raširenih ruku čeka da mu se pridružim.. DA, za pravu ljubav treba i umrijeti. looooooool

..although..
..sounds kinda interesting..

Ne, nisam toliko očajna, da vam kažem iskreno. Za ljubav nemam vremena jer..
ću umrijeti mlada, i iza mene će ostati veliko prazno mjesto i mnogo uplakanih ljudi, zauvijek neprežaljena.. rano si nas napustila, nismo te se nagledali. i know. *cry*

17.09.2017.

10 Anime (za odrasle kofol)

Zašto ne bih sastavila jednu anime top listu, ja kao skromni ota.. ljubitelj animea. Dakle, napravila sam listu 10 njih (japanskih crtića*) koje smatram otprilike podnošljivim za odraslu publiku. Repertoar mi nije aman širok, da mi ne zamjere upućeniji, odlučila sam izdvojiti kratke, nekih ~12 epizoda prosjek. Lični favoriti, valjda kao napomena.

10. Paradise kiss – 12 ep – romance, slice-of-life
Za ljubitelje ljubavnog žanra, vjerujem da je ovo solidan izbor.

9. One punch man – 12 ep – action, comedy, fantasy
Ne znam jel ovo zoveš parodijom, al ide u tom smjeru. Superheroji i havarija. Omiljeni.

8. Barakamon – 12 ep – slice-of-life, comedy
Kojim riječima bih ovaj ukratko objasnila; opuštajuća komedija? Savršen. Da je ocjena 100, 100 bih mu dala.

7. Kino no tabi – 13 ep – drama, psychological, adventure
Spor, ali vrijedan preporuke, za ljubitelje razmišljanja i dubine.

6. Erased – 12 ep – drama, mystery, romance
Interesantnog koncepta, psihološki uz malu dozu romanse.

5. House of five leaves – 12 ep – drama, slice-of-life, slow-paced
Aa! E što mi je ovaj nešto. Stari Japan, samurai, predivna pozadinska muzika, drama top.

4. Terror in resonance – 11 ep – thriller, psychological, action
Kvalitet.

3. The tatami galaxy – 11 ep – mystery, psychological, romance
Kvalitet, al u nešto drukčijem smislu. Može biti zahtjevan na prvu, dajte mu vremena i imate favorita.

2. Karas – 6 ep – drama, sci-fi, action
Možda ne najbolji i najpopularniji sci-fi out there, meni lično čista 10.

1. Mononoke – 12 ep – drama, horror, mystery, action
Zanemarite ovo 'horor', divna priča prelijepo animirana uz odličnog glavnog karaktera.

17.09.2017.

Memento homo quia pulvis es et in pulverem reverteris.

Nizali su se dani crni, teški i tmurni. Septembar, tipičan. Zemlja miriše na kišu, tjeskoba se probija u zraku, sve podsjeća na prolaznost, podsjeća na smrt.

Ni tač na laptopu mi ne radi.

Sve, čini se propada.

Melanholija je već zašla pod kožu. Neprimjetno i spretno. Znam od prošle zime. Jesen je uvijek takva. Savršeno vrijeme za uspomene, one najbolnije. Savršena prilika za razmišljanje o danima iz prošlosti, o neostvarenom i propuštenom. Way to fall odzvanja u ušima. Sve prolazi.

Sve prošlo je.

Na novom laptopu tač mi ne radi.

Jesen je zapravo savršeno vrijeme za poroke.

Vrijeme za pronalazak novih. Opsesije su sve što mi ide od ruke ovih dana, ali i oduvijek. Gdje drugo da se sakrijem od sebe same. Gdje drugo da bježim, kad na svakom mjestu i u svakoj ovosvjetskoj sferi dišem, osjećam i mislim. Opsesije su najljepša utočišta.

Zaključujem dok gledam divan video u prilogu:



Više od telefona, opsjedam laptopom, i dok se navikavam na novi, razmišljam kako..
Ljudi su mi totalno nebitni, od stvari se jako teško opraštam what the hell.

**Remember you are made of dust and will be dust again.**
11.09.2017.

空に歌えば

To zato što sam uvježbala japansku tastaturu s telefona. Kraj kopi-pestu.
Slušam kišu što rominja, spavala bih al ljubav mi ne da. eloel
じゃまたね。

PS.kažem, naučila sam koristit ove znakove, ne kažem da oni imaju smisla. ふふふ
i'm having the best time

30.08.2017.

na strani sam čovjeka

Najiskrenije, smatram da nije fer kako se mi žene imamo pravo konstantno žalit i blatit po našim (inače zlatnim) muškarcima bez da nam se išta prigovori, dok muški stoički slušaju i prihvataju provokacije. To možda govori koliko su žene zaista ogorčene i obespravljene dok muški jednostavno uživaju životnu privilegiju.

Ok priznajem u prvom dijelu jesam malo sarkastična. Nije da smo generalno bez ikakvih prava iako toga i ima i činjenica je da se na ženu kulturološki zna gledati nisko, ali želim vjerovati da su to izuzeci (iako u velikom broju nažalost) i želim da se prestane pretjerivati s ovim modernim feminizmom. ok.

Dajmo i muškarcima pravo da se brane, da pljuju po ženama bez osuđivanja, da udare kako i znaju biti udareni npr., itd.

Ok priznajem jesam malo sarkastična ali to definitivno nije daleko od istine. ok.

Najozbiljnije, mislim da je u svemu potrebna mjera i zaista mislim, bez imalo sarkazma, da ako ćemo se borit za jednakost tražeći prava žena u svemu u čemu ih realno i nemaju onda po teoriji men..izma muškarci trebaju da dobiju prava na sve što i žene već imaju.

Ne budimo gladne i vazda tako sebične jeez.

30.08.2017.

da spomenem i čast izuzecima

Izgovor vrijedan svakog prvog mjesta i svake zlatne medalje.

Ali ja sam muškarac. Ne mogu da se ne okrenem za svakim dupetom i apsolutno nikako ne mogu da odolim iskušenju. Žene su muškarcima najveća slabost brah. ..i u hadisima stoji.. brah

o brate.

Pa tako s vremena na vrijeme slušam i svoju majku kako ih nako staromodno ženski pravda "ma muškarac, mora gledat" jea ryte. because mi žene totalno ne snimamo muškarce i nisu nam nimalo iskušenje. eloel.

Mi žene smo čiste neseksualne nevine dušice koje u glavi imaju samo duge, leptirove i pinki cvjetiće.

Možda bih i imala razumijevanja za naše drage neljepše polovine i probleme koje im stvaramo našim postojanjem khm.. da ne plaču toliko kad im se otvoreno na to ukazuje. Nije to ni pravdanje, ne, ne možeš reći da im je žao il da se kaju, jer lijepo im padne na ego, ne truditi se naročito oko takvih „ličnih“ stvari. Čini mi se da jedan muškarac prosječno u svijetu umre za svakog koji jednom prizna da je slabić.

Mislimm, realno, zaista je teško ne okrenuti se dva-tri puta za zgodnom trebom ili još teže držat svoje međunožje sigurnim. Ali ljudi moji, žemska js kriva što taka nagizdana hoda. Ne moš od mene, muškarčine, tražit da idem protiv svojih nagona.
Zato vi žene uradite nešto po tom pitanju.


U takvim situacijama mi tačno dođe MA MRŠ.

13.08.2017.

Neurotična ličnost našeg doba - K.Hornaj

Bez ikakvog razvuci tam-vam uvoda, pravo ću u centar. Dijelim s vama neke od osnovnih teza iz knjige s tematikom koja se, vjerujem, svakog manje-više tiče ili može ticati.

Neurotični smo, bez izuzetaka.

Možda ne generalno klinički, ali da svi u određenoj dozi pokazujemo neurotično ponašanje, više je od očigledno. No kako je uvijek linija između ovijeh metalno problematičnih pitanja tanka, ljudi vele, treba to svakako ispitati i dokazati.

Osnovna i početna stvar je upravo poređenje normalnog neurotičnog ponašanja i kliničkog neuroticizma.

Sasvim prirodno je osjećati ljubomoru, tjeskobu, takmičarski nagon i slične s neurozom povezane emocije, ali se s druge strane javlja opasan ekstrem. Spomenute emocije čak i variraju od kulture do kulture, jer ne važe iste vrijednosti za cijeli svijet, a dakako je jasan uticaj kulture i odgoja na razvoj ličnosti.

Neuroza dakle sadrži odstupanje od onog što je normalno. Dvije karakteristike uočljive kod svih neuroza su izvjesna krutost u reakcijama (nefleksibilnost ili neelastičnost, koja nas onemogućava da različito reagujemo u različitim situacijama) te nesklad između mogućnosti i ostvarivanja (neurotičar ima utisak kao da stoji sam sebi na putu), i još jedan osnovni i najbitniji faktor neuroza je javljanje anksioznosti i odbrāna koje se stvaraju protiv njih.

Kratko, autoricinim riječima, neurotičar je zapravo osoba koja stalno pati; pati nesrazmjerno više nego normalna osoba i rijetko je toga svjestan.

Dalje kaže: Neuroza je psihički poremećaj izazvan strahovima, odbranama protiv njih i pokušajem da se nađu kompromisna rješenja za konfliktne težnje.

Dok je normalna osoba u stanju da riješi svoje konfliktne situacije, neurotičar živi konflikt koji jako teško ili, što je uglavnom slučaj, ne uspijeva riješiti.

Razlike u civilizacijama dovode naravno do razlika u strukturi neuroze.

Neurotičnom razvoju doprinose sukobi individualnih želja i socijalnih zahtjeva, što osobu navodi i na prvi korak ka udaljavanju od svog realnog ja. Nesposobna da se razvije u smislu vlastitog identiteta, osoba stvara idealiziranu sliku sebe, koje čak nije ni svjesna. Vjerujući u iluziju, osoba odbacuje svoje stvarno „normalno“ ja, razvija mržnju prema realnosti koju i odbacuje, onako kako odbacuje i sebe.

Samomržnja se javlja kad realno ja ne živi po zahtjevima idealizovane slike, a nesposobnost da se zadovolje potrebe stvarnog ja kao i nemogućnost ostvarenja zamišljenih ideala tjera osobu na povlačenje. Progresivno slabljenje funkcije realnog ja ličnost dovodi do otuđenja.

Kod neurotičara se zatim istovremeno javljaju dva kontradiktorna nagona: nagon ka samouveličavanju i nagon ka samouništenju, koji proizvode unutrašnje konflikte, a koje neurotična osoba ne umije da rješava te joj glavni cilj biva izbjegavanje istih. Jedino rješenje vidi u povlačenju, dakle rezignaciji od aktivnog života.

U nastavku analize mogu se posmatrati sljedeći stavovi neurotičara:
1.stavovi koji se odnose na davanje i primanje ljubavi,
2.koji se odnose na ocjenjivanje vlastite vrijednosti,
3.koji se odnose na samoisticanje,
4.agresivnost,
5.seksualnost.

(...)

Problem koji imam s knjigom je taj što, iako jako informativna i interesantna, napisana je isključivo kao analiza, dakle, ne nudi nikakva rješenja, zapravo su jako mali izgledi da je uopće i moguće liječiti se. Naravno, knjiga je takvog konstrukta i apsolutno je bez zamjerke u tom pogledu, ali subjektivno jelte, zaželjela sam se i nekih praktičnih rješenja. Beznadežno do zadnje stranice, ne djeluje mi da postoji način oporaviti se od neuroze. Pa et.

Sa srećom.

+

'vako ja, crtam ljude kako ih vidim. what say


07.08.2017.

apdejt

08.07.2017.

Žena parte dos

parte uno

+

-tolerantna je, ne mrzi i nije pakosna
-olakšava, a ne otežava
-nije zavidna
-udaljena je od hvalisavosti i želje za isticanjem
-kloni se cjepidlačenja i izvještačenosti
-njena ličnost omiljena je kod ljudi
-prisna je prijateljica
-čuva tajnu
-vedrog je lica
-prijatna je i simpatična
-unosi radost u srca
-nije stroga
-nije ohola
-skromna je
-umjerena je u oblačenju i spoljašnosti
-pridaje važnost vrijednim stvarima
-ugošćuje gosta
-više voli drugima nego sebi
...

06.07.2017.

holding on

Kad negdje vidim kako balkanac, nebitno koje vrste, nekom iz dalekog svijeta, strastveno argumentira kako su srpski, hrvatski i bosanski tri apsolutno različita jezika, because.. why not, na trenutak me i samu fkt ubijedi da ne znam ni hrvatski ni srpski, pa s nevjericom i u ozbiljnoj dilemi razmišljam jel sad zaista moram i ta dva da dodam na listu jezika za naučiti.

true story

E taj isti pokemon će navesti da mu je npr. srpski fließend. rvacki fast fließend. ...

a bosanski ne zna, jel.

Mislim, haj ok, razumijem. Ni ja ne navodim srpski da mi je fließend, jer ne znam ćirilicu duhh.. iako mi nije mrsko reći da mi je rvacki ko i bosanski fließend, s primjetnim akcentom stranca, pretpostavljam. Hjaaj.

Ne nervira me to, smiješno mi je.

+

Od kraja ramazana ne umijem.. da živim. Prva misao ujutru i hate my life. Zadnja misao navečer i don't wanna wake up tomorrow. Tim riječima. Ne razumijem. To nisam ja. Sve se čini teškim, težim, najtežim. A nije.
Pa i dalje kontam, mogu ja to, samo napred, sve će biti fajn. Ne brojim koliko puta dnevno to sebi kažem i ponovim.

Al ne čujem. Ne prolazi do mene.

Ukaže mi se prilika da uspijem, samo da se usudim i nešto ostvarim; i u tom jednom trenutku, u naletu euforije, uzbuđenja, super pozitivne energije, pomislim sve su mi zvijezde naklonjene; u drugom osjećam nekontrolisanu potrebu da sve pokvarim. I strašno je. Činjenica da sebi možeš željeti najbolje a istovremeno tražiti sve moguće načine da se sabotiraš.. a da oboje izgleda jednako primamljivo i jednako dobro.

y is everything so heavy


Stariji postovi