<body>





29.03.2017.

sudbino moja, suđena mu nisam ja, aa.

Tanka je linija između sudbine i slobodne volje, tj. tanka je linija između onog što smatramo predodređenim, zapisanim i onim na što sami utičemo i mijenjamo. To naravno govorim u slučaju kad ljudi vjeruju u sudbinu.

Sudbinu bih svojim riječima definisala kao splet okolnosti i dešavanja koja nam predstoje u životu i koja se neizbježno moraju desiti. Slobodnom voljom zovem splet odluka koje donosimo samovoljno na toj već utvrđenoj putanji. Slobodna volja dakle sama po sebi može promijeniti naš životni put ili sudbinu. Kao što mi, kao muslimani, vjerujemo u mogućnost mijenjanja sudbine na određen način i u određeno vrijeme. Ali, veliko ALI. To ne mijenja niti najmanje utiče na našu slobodnu volju kod donošenja odluka, jer su to dvije različite stvari. Ljudi traže da ih razdvoje, u smislu odvojit ćemo nauku od religije pa prihvataš ili jedno ili drugo, u tom istom smislu se traži odvajanje sudbine i slobodne volje. Pa ili vjeruješ u potpuno predodređenje, dakle predodređenje i mojih postupaka ili s druge strane vjeruješ kako imaš vlast nad svim. A ja bih ipak rekla da ih je nemoguće odvojiti i da tako savršeno nadopunjuju jedno drugo.

Sudbinom, recimo, dobijamo roditelje, familiju, upoznajemo prijatelje i neprijatelje.
Slobodnom voljom odlučujemo šta raditi s tim ljudima.

Ako te XY osoba pozove na opijanje i drogiranje – sudbina. Ti prihvatiš ili odbiješ – it's all on you babe. Banalan primjer.

Ali „bog nije htio drugačije, da je htio uputio bi me.“ Prvi argument.

Tu se već postavlja novo pitanje. Kako, zašto i koga bog „upućuje“, ako pod uputom u ovom slučaju smatramo čisto davanje osjećaja za dobro i moralno; da se uplašeni nereligiozni fanatici ne umisle kako bože sačuvaj pričam o vjeri ili nešto sl.

Pa kaže bog je, ili kakva god sila da je nad nama, kriv što se ja opijam i drogiram. Naći ćete kako se ovakvi tipovi ustvari ekstremno drže na strani „sve već predodređeno i nemam ništa s tim“, a ironično često uopće i ne vjeruju u boga. Sudbina se ipak sama zna ispisati.

I takva osoba će mi reći kako sam ja ovo što jesam, što se trudim biti dobra i moralna osoba, ustvari takva jer mi je tako odlučeno. Jer moje odluke ne igraju nikakvu ulogu. Nije li to nepošteno prema svim dobrim ljudima? Reći kako su „dobri“ jer je to želja veće sile a nikako rezultat njihove volje i njihovih izbora. To su uglavnom nereligiozni, moderno nespiritualni, ljudi koji ne poznaju ništa sveto i koji generalno ne vole preuzimati odgovornost za svoje postupke.

Nažalost i među religioznima postoji takvi, koji iako se pridržavaju religije, svoje greške običavaju pripisati sudbini. Jer „bog sve zna“. Argument broj dva.

„Ako bog već zna kako će sve ispasti na kraju, kakve veze onda imam ja sa svojim odlukama?“

Ovdje želim reći da je dobar argument, možda jer sam se lično i sama dugo bavila ovim pitanjem. Obrazloženje je ustvari vrlo jednostano.

Božje poznavanje svega od početka do kraja nema nikakve veze sa našom slobodnom voljom. Evo otprilike kako.

Zamislite život koji ste odživili od svog rođenja pa do smrti u nekoj nematerijalnoj sferi, živeći samostalno, dakle donoseći sve odluke kako božji zakon i zapovijeda. I sad zamislite ovaj život koji živite materijalno kao isti taj „prethodni“ život, samo je on već poznat bogu, ali ne i nama. Jest da je ovo malo nestabilna teorija i čisto sastavljena za lakše razumijevanje, ali meni je dalo mira.

Drugim riječima, možda i jednostavnije: to što bog poznaje kako ćemo završiti, ne mora značiti, nit znači, da on utiče na naše odluke. On ih jednostavno poznaje, unaprijed. Vrlo jednostavno.

Ali mi kao bića nismo stvoreni sa takvim predznanjem i mogu da shvatim zašto nam je teško svariti taj koncept. Samo moguće je, ukoliko se iskreno želi i može se.

25.03.2017.

bird hack. check the most common types first.

Slavuj, đubre jedno.



Jutros ga u ranu zoru snimila i prvo što sam se smrzla čameći čekajući na prozoru ne bil gdje izletio, ufo, i ovu sam večer naravno provela u (isprva) uzaludnim pokušajima indentifikacije istoimenog.. zamišljajući hjo koju sam sad ovo vanzemaljsku pticu otkrila, bravo ja, kako sam strašna; slavuj.



Najobičniji slavuj.



Šta znam. Poznato mi je da pjevaju ko slavuji, al lično nikad nijednog nisam vidjela. Čula očito jesam, i bezbroj puta.

Kao jedno dobro djelo normalno, odlučila sam da podijelim ovaj post, jer možda si i TI osoba koja se iščuđava ovoj lijepoj neobičnoj, a poznatoj pjesmi, ne očekujući ni manje ni više nego domaćeg slavujka. Stop. Nisi više.

u're welcome
23.03.2017.

Žena

-lijepog je morala
-iskrena
-lažno ne svjedoči
-savjetuje
-upućuje na dobro
-ne vara, ne obmanjuje i ne izdaje
-izvršava obećanje
-kloni se licemjerstva
-odlikuje se stidom
-čedna je i ponosne duše
-ne miješa se u ono što je se ne tiče
-izbjegava zadiranje u čast ljudi i istraživanje njihovih slabosti
-ona je daleko od licemjerja
-pravedna je u svom presuđivanju
-ne čini nasilje
-pravedno postupa prema onome koga ne voli
-nije zlobna ni prema kome
-kloni se sumnjičenja
-čuva svoj jezik od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi
-kloni se psovke i bestidnog govora
-ne ruga se nikome
-blago postupa prema ljudima
-milostiva je
-pomaže ljudima i otklanja nevolju od njih
-pomaže ženi u nevolji
-ona je plemenita i velikodušna
-ne prigovara na onome što dadne
-blaga je (dobrodušna)

Jes da je ovo mnogo vrsnih vrlina i jes da je autor muškarac koji vjerovatno želi da vjeruje kako žene vrlo jednostavno mogu biti sve navedeno i plus još stavki što sam ostavila za drugi dio, al kontam, evo neki ideali prema kojima se možemo oblikovati u lepe i kulturne dame, a i ne moramo jel. no pressure at all.

10.03.2017.

Jer nisam odavno pisala. Samo za fanove. Malo vas je al vas ima.

Koliko puta dođem u iskušenje da pišem o pticama, ma bogzna koliko bi se to oteglo, al kontam ne bih da budem that weird bird lady.. pa se suzdržim. Nešto mi se ne prisvaja takva titula, al trenutno sam na dobrom mjestu, psihički, i pisala bih eto, o pticama. don care

Redovno sam ovako pred proljeće uzbuđena oko novih ptičjih pjesama i iščekujem neke nove vrste. Pa jedne godine oko kuće jata i jata vrabaca, jedne bijahu sjenice, prošle godine bješe i nešto više crvendaća. Brgljeza mi ove zime ni na pomolu, a prethodne domaći na hranilici. Još ne mogu zaboraviti da mi je na prozoru prošle zime ketio mladi orlić. Iskustvo zabilježeno. Već je druga godina mensčini kako živim sa svoja dva šarena podstanara. Nekad u martu nastupa treća. Pa hej, već je mart.

Fun facts: Tigrice spavaju na jednoj nozi, (često) okrenute glave skroz unazad, da se prepadneš kad prvi put ugledaš takav prizor.
Kokoške su mnogo pametnije nego što izgledaju. Ne dajte se prevariti.

Dok nismo imali koke, mislila sam da je to životinja s kojom ne možeš izaći na kraj, gluplja i od goluba. Al pravo nije. Još uvijek ne razumijem koju ulogu horoz igra u stvaranju piladi, jer koke jaja legu i brez njega?? Nešto što mi je prijateljica slala objašnjava kako horoz koku oplodi i prije formiranja jaja i onda ako koka ne leži na tom jajetu da bi izrodila piliće..
mi ustvari jedemo..
ew.

Ali koka i bez „oplodnje“ nosi jaja? E šta mi nije jasno.
Znači li to da pilad mogu izaći samo iz oplođenih jaja i ako je tako, kako mi ljudi možemo znati koja su oplođena, koja ne, i koja onda trebaš staviti pod koku da bi se nalegla? Ili horoz zbilja oplodi svaku koku prije formiranja svakog jajeta? Šamar za svako oploditi, oplođena, oplodnja.

Ako mene pitate, kontala sam da se horoz ubaci među koke onako čisto radi reda, estetski ili na psihološkoj osnovi šta li; ako neko razumije bolje, naveliko molim ako može da pojasni.

Kad smo kod ptica..
Dobro sam se ismijala gledajući patke koje napadaju prolaznike.
Mogu da razumijem zašto se ubrajaju u najomrženije vrste. Lično želim reći i golubovi. ugh Ljuti me njihova zaglupljenost. Eto ne znam. Rado im bacim hljeba, al što se mene tiče i ne moraju ga pojest. Vrane su vjerovatno isto tu negdje na dnu liste antipatičnih ptica. Ne kažem nužno u svoje ime. Kako me zaobilaze tako sam i izgubila neki osjećaj za njih.
Pamtim jednu vranu koja mi je pred očima, jedno osam spratova razdaljine, životom ubijala povrijeđenog goluba. Teško mi je to halalit. Iako ne želim reći ni da je fer da na osnovu jedne vrane sudim svim vranama svijeta. n0t that anyone cares jel.

Al pazite scene:


Oplakala.
06.03.2017.

Živjeti ovako

23.02.2017.

Volim četvrtkeove

...

Strahota je koliko ljudi u svijetu godišnje počini samoubistvo i strahota je i pomisliti na očaj i beznađe tih ljudi pa su se našli tu gdje jesu.. Da se ne možeš uhvatiti ni za najtanju nit nečega dobrog u životu. Da ne postoji niko i apsolutno ništa zbog čega misliš da vrijedi još jednom udahnuti i izdahnuti. Još jednom eto, samo probati. Toliko mi je žao, a istovremeno mi je to i toliko zastrašujuće, da se bojim i pomisliti na trenutak u kojem bih eventualno i sama odlučila da prestanem. Ne znam. Zašto.. i kako ljudi izaberu takav put?
Onda, zašto je procenat samoubistava veći u nekim zemljama, u drugima manji, ukoliko to uopće stoji u vezi s općim stanjem određene zemlje? Mi se relativno dobro držimo, rekla bih. Što li? Čisto me zanima šta nas gura naprijed. Ovo nas što nemamo familije po Njemačkoj i Austriji jel.

...

Pogledajte ovu modu (ne)davnih, šta ja znam, 70-ih, 80-ih, 90-ih, šta su sve ljudi nosali i smatrali lijepim i normalnim. I sad pogledajte ovu današnju modu, sasvim normalna normalno, ne može ljepše. E zamislite kakva bi moda mogla biti za nekih 100, 200 godina u budućnosti da bi se ovo danas smatralo smiješnim?? Evo sve zamišljam.

...

So ist es immer se dobro gura na prvo-drugo mjesto najdražih mi tekstualnih OSTova. Ne znam ni sama, u dilemi sam.

...

GOOD NEWS za fanove:
Tangled: The Series izlazi mensčini u martu ove godine sa orginalnim glasovima iz filma. Well hello there..

...

Izazov godine:
Pitajte roditelje da vam nabroje tri vaše vrline. Il pitajte brata, sestru, familiju, prijatelje. Uglavnom saberite svojih vrlina.. to ako vam ih uopće i nabroje.

Kaže meni babo: pa et voliš divlje životinje (to jer me uprati da gledam zološke vrtove na tv-u), pa et nisi škrta i pa et pozitivna si za ovo vrijeme kako je danas. Pa et.

Od mame nisam dobila ništa. šta reći..

...

Četvrtak got me going

19.02.2017.

Šta je smisao života?

Da bi odgovorio na ovo pitanje trebaš prije svega znati šta je život.

Ustvari.

Šta je

smisao?

...

I onda spojiš to dvoje i dobiješ ništa niščim. E to je smisao života.

To.

...

I onda kad nađeš više slobodnog vremena pregledaš ovaj vidio i dobiješ odgovore na sva životna pitanja, jer je čovjek -malo je reć- genijalan.


bar za moj ukus..
09.02.2017.

Čekaj me uspjet ću Damire stvarni san sreća u nesreći nedostaješ mi sreća u nesreći

Zaboravila sam koliko sam ja zaista uvijek voljela pisati. Mimo dnevnikā, od davne 2006-e sam non stop škrabala pjesme, porukice, priče; prenoseći doživljaje iz života prijateljica koje su mi tražile da im nešto sastavim; jer, logo, moj život nije bio ni upola uzbudljiv.

Interesantno, ali zaboravila sam da sam čak bila i maštovita, da sam uopće mogla pisati o patetičnim ljubavnim fantazijama.. iako to sada smatram sasvim razumljivim pošto mi je ljubavni život sam od sebe jel – patetična fantazija.

I gle šoka, čitam i četiri priče/pjesme posvećene nekad najboljem drugu Damiru i to bez ustručavanja, otvoreno imenovane i namijenjene njemu, ali de-fi-ni-tiv-no prijateljski. E sad ne znam baš kome su tačno namijenjene ovo par neimenovanih but whatevs. Očigledno je da sam zapravo bila zaljubljena u njega a da to nisam ni znala. mhmm

Kontam.. jel o prijatelju pišeš da je najvećim dijelom osvojio moje srce , .. ali Damira ne bih mijenjala ni za kog. S njim sam sigurna, voljena, cijenjena, s njim znam da postojim i vjerujem u sebe. ?? cringe level 9000 *explodes
I sve ostalo.. toliko je ofirno ugh, can't handle it. Jedino se sjećam povremenih dilema, volime-nevolime-volime-nevolime-volime-nevol.. *uzme novi cvijet*, ALI previše sam bila zauzeta očajavanjem oko neuzvraćene ljubavi s drugim tipom da bih o Damiru razmišljala ozbiljnije, logično.
Toliko o prijateljstvima ha.

Razmišljam, razmišljam, razmišljam da li bih, da li ne bih, hamlet, e-ee, mmmmmmm previše je cringey da vam pokažem jednu, lično moju najdražu, pjesmu koja je nekako ostala sa mnom kroz sve ove godine. Možda nekad u budućnosti.. kad me ne bude.. možda.. nikad.

Ok, šta je poenta ovog mog posta. Poenta je da sam trenutno dvoje: ljuta na sebe što uporno ostavljam pisanje iako znam ZNAM da to volim i da me čini radosnom kad ovako nađem nešto zaboravljeno, davno napisano i drugo upravo to, sretna sam iz tog razloga.

Mislim da nema potrebe da pričam o kvalitetu tih svojih sastava, koji je minimalan do nepostojeć, ili o nekom talentu, s kojim definitivno nisam rođena, ali drago mi je jednostavno, što pred sobom imam zbirku misli šesnaestogodišnje mene i što mi taj rokovnik uvijek i iznova može poslužiti kao podsjetnik da ne prestajem pisati, nebitno dal loše ili dobro, samo da pišem; za sebe, za svoju dušu.

Jednog dana želim da čitam priče iz ovih mojih godina i da možda shvatim kako sam se promijenila ili čak postala bolja; u pisanju, u svemu. Za to valjda već moram početi pisati.

Pretpostavljam da ću se vratiti fantazijama, čisto jer me emocionalno to najbolje ispunjava; da ne kažem zadovoljava, nešto me ta riječ .. meh ne leži mi.

I šta još.. to je to. Kraj.

29.01.2017.

Kratka lekcija



Ukoliko znate još neke oblike na koje možda često nailazite a mislite/znate da su pogrešni, izvolte.

24.01.2017.

Depresija šta ja znam.

Mislim da se često pravi zbrka između bivanja depresivan i negativan aka pesimističan. Sve u vezi depresije je svakako postalo poprilično kompleksno, tako da skoro pa i ne postoje jasno definisane granice.. bilo čega.. so whatever.

Sjećate li se vremena kad smo govorili da smo depresivni jer smo samo - tužni? Fun fact: danas ne možeš biti depresivan bez očigledno prisutnih (ozbiljnih) simptoma ili već uspostavljene dijagnoze.

Nego, pitanje pesimizma i depresije. Velika razlika.

Najjednostavnije kako to razumijemo: Depresija je opasno mentalno stanje il-ti-ga popularna bolest današnjice. Pesimizam ili negativnost je čisto stvar navike – i to loše navike –, stopljena u stil življenja i razmišljanja.
Mjerilo opasnosti: Depresija ubija, pesimizam mnogo otežava život.

Pesimistu možeš reći trzni se, prestani s tim, nemoj tako i možda promijeniti nešto; osobi s depresijom i ne baš. Mislim, možeš, ali uglavnom nećeš dobiti pozitivan feedback.

Pesimizam je izlječiv; dugotrajan je proces, naravno, ali traži samo treniranje uma na pozitivnije razmišljanje. Ono nije sve crno, oboji svijet malo bojama.

E sad, nisam ekspert za depresiju i daleko sam od psihologa, ali ovako ja to vidim.. Depresiju ne možeš kompletno istjerati iz čovjekovog uma, posebno ne onu okorjelu, netretiranu i prikrivenu, ali uz ispravan pristup se itekako može kontrolisati; s depresijom se može normalno živjeti.
Za što smatram da je opet neophodno biti pozitivan i optimističan.

S depresijom osoba može i mora biti optimistična, jer pesimizam u toj kombinaciji definitivno je koban.
Eto zato to nije isto.

Negativnost je globalni virus koji neupitno iscrpljuje; zbog čega je sasvim razumljivo izbjegavati isto.
Depresija traži razumijevanje, podršku i strpljenje; nije zarazna i ne iscrpljuje ukoliko si mentalno kompatibilan tom izazovu jel.

Mentalno jaki ljudi podnose mentalno slabe sasvim ok.
I uredu je tako. Svi smo uredu, slabi/jaki, jer na kraju, dobra stara:
Svaki lonac nađe svoj poklopac.

...

Iako ih danas ima i ovo modernih šerpa, što prave bez poklopaca...

bye


Stariji postovi