<body>





10.05.2017.

reče mi o h e b o k reko šta, not now

Eehh da mogu birati supermoć, tačno bih birala da znam sve jezike svijeta.. i da usput mogu i letjeti; bilo bi mi povoljno za posla. Kao leteći prevoditelj lolo ppl be like here comes The flying TRRRANSLATO!



Nego, jezici wah.

Malo mi je ovo života da naučim sve jezika što bih voljela. Kod „naučiti“ ne mislim sad usavršiti ko maternji, za to treba imati sreće (i para) pa da se putuje i usvaja. Moje „naučiti“ mislim realistično bar upoznat se s jezikom. I NE, ne želim ovdje ubacivati punove „upoznat jezik“ uhuu mihm mihm, iako da budemo iskreni, na vrh mi jezika jel.

NEGO hjaaj, koncentracija mi nulta negativna.

Kako velim, upoznavanje s jezikom, znači znati osnove izgovora, pravopisa, gramatike, pismo po potrebi pa onda i neki najjednostavniji konverzacioni vokabular. Onoliko koliko je potrebno da ti jezik prestane biti BAUK i onda naravno po volji zalazi dalje.

Površno, reklo bi se, jer je u nekim slučajevima sve više teško zamislivo, a i kako rekoh, malo je života da se uči kineski i japanski, hweeell malo je života da se uči i njemački, kažu, al eto s njim sam imala sreće odrasti pa sad malo galopiram na konju.

I tako ti ja uzmem da učim japanski. Na kraju će se ispostaviti, imala sam sreće, lakši je od kineskog, s obzirom na to da sam išla enemenemu raus bist du.
Ne, istina je da sam željela mozak staviti pred nešto veći (jezični) izazov i skontam japanski hm why not.
Ne, ustvari sam samo željela da mogu razumjeti anime bez prijevoda. Ne, šalim se.
Imam puno slobodnog vremena i ništa pametnije da radim.
Ne.
Vjerovatno sve to pomalo. I ljubav prema jezicima! Ljubav! Ah love. el. ou. vi. i.



Vele mudri, ljubav ne poznaje granice, a ja lično sam i preuzbuđena i prepre-pridjevzaemocijukadsistrastvenosretanjersisamsebeiznenadio samo jer sam se usudila i prepustila toj ljubavi. Jeziku, mislim.

Japanski, wah, japanski.
Poojma ja nemam šta sam ovo dosad naučila.

Vjerovatno ste sad očekivali neki hepi ending, tema putuje u Japan, uradila nemoguće, naučila japanski za tri mjeseca, BEHOLD!
Nažalost ovo je priča s tužnim krajem. ALI!
ne plačite! Još.

Naime, iako još uvijek ne znam havetno ni rečenicu japanskog, znam reći „volim te“.



Znate kako ljudi prvo što nauče od stranog jezika budu psovke i ti fazoni.. meni je hitno reći „volim te“. Ubijeđena da će mi jednom trebati.
Osnova.
Za konverzaciju.

To je u suštini koncept kojeg se pridržavam kod svakog jezika. Hmm koliko verzija „volim te“ znam već.. pet šest, ne uključujući srpski i hrvatski, hva-la.

„volim te“ je bukvalno znači jedino, apsolutno jedino što znam iz hindija, pa sam ga odmah zatim ostavila zbog „komplikacija“ u pismu. (priča se desila mnogo prije japanskog)

Kako sam godinu-dvije starija i ozbiljnija eloel, s japanskim se naravno ne šalim nimalo.

Jest da sam si uzela mnogo vremena i ne žurim, što je tehnički i nemoguće, ali evo ga, mogu reći da sam nakon par mjeseci naučila.. dvije riječi.

HAH! Ne, naučila sam ovo dva pisma koja koriste i mnogo, mnogo je interesantno. Možda to meni tako jer volim slova, simbole, kaligrafiju, lijepo pisanje. Bukvalno crtaš tekst i toliko lijepo izgleda! Ne mogu, zaljubila sam se.
I pored svega NIJE TEŠKO hej. Pa mislim, ako vam to nije dovoljno onda stvarno ne znam.

Vi sad možda mislite pa super, tema, kad nije komplikovano, dobro si to uspjela tema , da vas zaustavim odmah tu. Sve (na oko) jednostavne stvari imaju caku; zato i jesu na oko.

Kanji (engl.). To je caka.

Naime, za vas koji ne razumijete japanski (vjerujem da vas nema mnogo), da pojasnim amaterski ovo koliko sam ja dosad shvatila. Japansko pismo se sastoji od tri dijela. Hiragana, katakana i kanji aka kineski znakovi. Hiragana i katakana su ustvari isti glasovi, il ti ga japanski alfabet, koji ne koristi slova-glasove kako nam je poznato nego glasove-glasove tipa ma/mi/mu/me/mo. Jedino glas -n- dolazi kao samostalno slovo al izgovoreno skroz nazalno, daleko od običnog -n-. Zato je japanski za izgovor prejednostavan, znači = karaoke, that's why.
Jer, sve rastavljaju na slogove.. ka-ra-o-ke; bosanski be like STRaaŠNo!

Dakle hiragana i katakana su zbir apsolutno identičnih glasova ali se pišu drugačije i naravno koriste se u različitim situacijama.
Oba pisma su vrlo jednostavna za naučiti i kako rekoh, mnogo lijepo izgledaju, pa je zabavno šarati ih po papiru.

Treći dio pisma je najkomplikovaniji, kanji, poznat kao kineski znakovi. U suštini i Koreja i Japan koriste te znakove, ali značenja i oblici variraju od riječi do riječi, tj. što jedan znak predstavlja u Kini ne predstavlja u Japanu i obrnuto. Onda o raznoraznim kombinacijama jednog znaka da i ne govorim. Komplikovano je. ALI.

Nema ali. Pomoz Bože.

Za početak se uči 100-200 osnovnih znakova, pa onda vrlo jednostavno i 4.900 ostalih. Ma jednostavno.

Welcome to Japanese!

it sucks
you're gonna love it


...

Izvorno sam vam htjela pisati o dere tipovima što sam spomenula u prethodnom postu, jer mi se učinilo nako interesantnim. Al kako je ovaj post preokrenuo na čari mladog japanskog, o tom možda drugom prilikom. ćao. O – o! SAYONARA! duhh