<body>





31.03.2018.

sreća je lijepa kad se čeka, kad nagovještaj od sebe da

Uvuklo se neko zlo u mene, ne da mi disati. Užasno je. Kad si svjestan drugog sebe, zlobnijeg i odvratnijeg, a ne možeš ga ukrotiti, pa ono izaziva i vlada.

Iscrpila sam i posljednje rezerve imana. Nemam za šta ni da se uhvatim. Znači, kao osoba koja ne zna plivati, bačena na sred okeana, pa rukama i nogama grabi da dođe do zraka.. samo da bi ostala u životu. Tako mi se čini ovo mjesec-dva do ramazana. Duhovno sam već odavno počela tonuti, a tjelesno.. dotakla sam dno dna.

To što ne mogu spavati, pa se po cijele dane prenemažem umorna i spora ko ljigavac; to što znam da ne jedem dovoljno, ni približno kvalitetno; i to što nit imam neke životne volje ni motivacije da radim bilo šta što ne moram a i što moram; sve to se sabralo na ovaj dan da kulminira. Kad ono, pun mjesec. Ma divno. Kiša haj, i ne smeta mi. Lijepa je kiša. Da bar mogu svoje srce otvoriti, ruke podići i uputiti kakvu iskrenu dovu. Ne mogu ni to. Jer sam neiskrena, mrtva iznutra. Privremeno, nadam se. Al užasno je.

Ovako..
samo preživljavati.

Kakvo je ovo proljeće velahavle.

Samo mi još nedostaju lovey-dovey fua fua ljubavna dramenja; mwaah kako je lijepo biti zaljubljen i mwaaah ljubav je lijepa i lijepo je imati nekoga mwaah mwaaah. A zatrefit će me ko da gledam; ko da me nekad mašilo. ugh kotz

Sve se radujem proljeću, kofol.

U suštini jedino se istinski radujem ramazanu trenutno. Prijeko mi je potreban. Sabah da klanjam ja mislim ko da me neko silom teglji da se podignem. Nula zadovoljstva u nečemu što sam do neki dan dušom uživala, pa opet moram, samo jer „moram“. Tek kad doživim koliko teško postane ustati na sabah, tek tad shvatim koliko sam inače sretna jer ga bez problema i lahko obavljam. Faza.
Radujem se ramazanu for real. A negdje u podsvijesti se opet bojim da će me dočekati ko i prethodni. Pa vrijeme se pripremati, kontam, i sve dobro isplanirati, kontam, al jok, ja se ne pomjeram. Sutra.

Prekosutra.

Ima vremena.

Šutim i podnosim, već dovoljno vremena, Ne želim ni druge uplitati u urnebes svojih emocija, kaže osjećaji koje proživljavamo, i akcije koje poduzimamo, zarazne su. I još dosta drugih kvalitetnih zaključaka koje sam svojevremeno i sama donosila, čitam interesantnu knjigu. Nevjerovatno je koliko čovjek zaboravlja. Insan.

Jah.

Nabavila sam Jergovića i Saramaga. Radujem se i tome. Ustvari radujem se svačem nečem, koga zafrkajem. Danas se bacam na gintamu i bindžat all day. Jes da nam mlada nevjesta dolazi vrata do nas, pha ha ha, kako je to interesantno. not

Vani je toplo i kišovito. Dok sastavljam ovo nešto teksta, tač na tastaturi mi i dalje ne radi optimalno. Martovski apdejt out.