<body>





30.08.2017.

na strani sam čovjeka

Najiskrenije, smatram da nije fer kako se mi žene imamo pravo konstantno žalit i blatit po našim (inače zlatnim) muškarcima bez da nam se išta prigovori, dok muški stoički slušaju i prihvataju provokacije. To možda govori koliko su žene zaista ogorčene i obespravljene dok muški jednostavno uživaju životnu privilegiju.

Ok priznajem u prvom dijelu jesam malo sarkastična. Nije da smo generalno bez ikakvih prava iako toga i ima i činjenica je da se na ženu kulturološki zna gledati nisko, ali želim vjerovati da su to izuzeci (iako u velikom broju nažalost) i želim da se prestane pretjerivati s ovim modernim feminizmom. ok.

Dajmo i muškarcima pravo da se brane, da pljuju po ženama bez osuđivanja, da udare kako i znaju biti udareni npr., itd.

Ok priznajem jesam malo sarkastična ali to definitivno nije daleko od istine. ok.

Najozbiljnije, mislim da je u svemu potrebna mjera i zaista mislim, bez imalo sarkazma, da ako ćemo se borit za jednakost tražeći prava žena u svemu u čemu ih realno i nemaju onda po teoriji men..izma muškarci trebaju da dobiju prava na sve što i žene već imaju.

Ne budimo gladne i vazda tako sebične jeez.

30.08.2017.

da spomenem i čast izuzecima

Izgovor vrijedan svakog prvog mjesta i svake zlatne medalje.

Ali ja sam muškarac. Ne mogu da se ne okrenem za svakim dupetom i apsolutno nikako ne mogu da odolim iskušenju. Žene su muškarcima najveća slabost brah. ..i u hadisima stoji.. brah

o brate.

Pa tako s vremena na vrijeme slušam i svoju majku kako ih nako staromodno ženski pravda "ma muškarac, mora gledat" jea ryte. because mi žene totalno ne snimamo muškarce i nisu nam nimalo iskušenje. eloel.

Mi žene smo čiste neseksualne nevine dušice koje u glavi imaju samo duge, leptirove i pinki cvjetiće.

Možda bih i imala razumijevanja za naše drage neljepše polovine i probleme koje im stvaramo našim postojanjem khm.. da ne plaču toliko kad im se otvoreno na to ukazuje. Nije to ni pravdanje, ne, ne možeš reći da im je žao il da se kaju, jer lijepo im padne na ego, ne truditi se naročito oko takvih „ličnih“ stvari. Čini mi se da jedan muškarac prosječno u svijetu umre za svakog koji jednom prizna da je slabić.

Mislimm, realno, zaista je teško ne okrenuti se dva-tri puta za zgodnom trebom ili još teže držat svoje međunožje sigurnim. Ali ljudi moji, žemska js kriva što taka nagizdana hoda. Ne moš od mene, muškarčine, tražit da idem protiv svojih nagona.
Zato vi žene uradite nešto po tom pitanju.


U takvim situacijama mi tačno dođe MA MRŠ.

13.08.2017.

Neurotična ličnost našeg doba - K.Hornaj

Bez ikakvog razvuci tam-vam uvoda, pravo ću u centar. Dijelim s vama neke od osnovnih teza iz knjige s tematikom koja se, vjerujem, svakog manje-više tiče ili može ticati.

Neurotični smo, bez izuzetaka.

Možda ne generalno klinički, ali da svi u određenoj dozi pokazujemo neurotično ponašanje, više je od očigledno. No kako je uvijek linija između ovijeh metalno problematičnih pitanja tanka, ljudi vele, treba to svakako ispitati i dokazati.

Osnovna i početna stvar je upravo poređenje normalnog neurotičnog ponašanja i kliničkog neuroticizma.

Sasvim prirodno je osjećati ljubomoru, tjeskobu, takmičarski nagon i slične s neurozom povezane emocije, ali se s druge strane javlja opasan ekstrem. Spomenute emocije čak i variraju od kulture do kulture, jer ne važe iste vrijednosti za cijeli svijet, a dakako je jasan uticaj kulture i odgoja na razvoj ličnosti.

Neuroza dakle sadrži odstupanje od onog što je normalno. Dvije karakteristike uočljive kod svih neuroza su izvjesna krutost u reakcijama (nefleksibilnost ili neelastičnost, koja nas onemogućava da različito reagujemo u različitim situacijama) te nesklad između mogućnosti i ostvarivanja (neurotičar ima utisak kao da stoji sam sebi na putu), i još jedan osnovni i najbitniji faktor neuroza je javljanje anksioznosti i odbrāna koje se stvaraju protiv njih.

Kratko, autoricinim riječima, neurotičar je zapravo osoba koja stalno pati; pati nesrazmjerno više nego normalna osoba i rijetko je toga svjestan.

Dalje kaže: Neuroza je psihički poremećaj izazvan strahovima, odbranama protiv njih i pokušajem da se nađu kompromisna rješenja za konfliktne težnje.

Dok je normalna osoba u stanju da riješi svoje konfliktne situacije, neurotičar živi konflikt koji jako teško ili, što je uglavnom slučaj, ne uspijeva riješiti.

Razlike u civilizacijama dovode naravno do razlika u strukturi neuroze.

Neurotičnom razvoju doprinose sukobi individualnih želja i socijalnih zahtjeva, što osobu navodi i na prvi korak ka udaljavanju od svog realnog ja. Nesposobna da se razvije u smislu vlastitog identiteta, osoba stvara idealiziranu sliku sebe, koje čak nije ni svjesna. Vjerujući u iluziju, osoba odbacuje svoje stvarno „normalno“ ja, razvija mržnju prema realnosti koju i odbacuje, onako kako odbacuje i sebe.

Samomržnja se javlja kad realno ja ne živi po zahtjevima idealizovane slike, a nesposobnost da se zadovolje potrebe stvarnog ja kao i nemogućnost ostvarenja zamišljenih ideala tjera osobu na povlačenje. Progresivno slabljenje funkcije realnog ja ličnost dovodi do otuđenja.

Kod neurotičara se zatim istovremeno javljaju dva kontradiktorna nagona: nagon ka samouveličavanju i nagon ka samouništenju, koji proizvode unutrašnje konflikte, a koje neurotična osoba ne umije da rješava te joj glavni cilj biva izbjegavanje istih. Jedino rješenje vidi u povlačenju, dakle rezignaciji od aktivnog života.

U nastavku analize mogu se posmatrati sljedeći stavovi neurotičara:
1.stavovi koji se odnose na davanje i primanje ljubavi,
2.koji se odnose na ocjenjivanje vlastite vrijednosti,
3.koji se odnose na samoisticanje,
4.agresivnost,
5.seksualnost.

(...)

Problem koji imam s knjigom je taj što, iako jako informativna i interesantna, napisana je isključivo kao analiza, dakle, ne nudi nikakva rješenja, zapravo su jako mali izgledi da je uopće i moguće liječiti se. Naravno, knjiga je takvog konstrukta i apsolutno je bez zamjerke u tom pogledu, ali subjektivno jelte, zaželjela sam se i nekih praktičnih rješenja. Beznadežno do zadnje stranice, ne djeluje mi da postoji način oporaviti se od neuroze. Pa et.

Sa srećom.

+

'vako ja, crtam ljude kako ih vidim. what say


07.08.2017.

apdejt

08.07.2017.

Žena parte dos

parte uno

+

-tolerantna je, ne mrzi i nije pakosna
-olakšava, a ne otežava
-nije zavidna
-udaljena je od hvalisavosti i želje za isticanjem
-kloni se cjepidlačenja i izvještačenosti
-njena ličnost omiljena je kod ljudi
-prisna je prijateljica
-čuva tajnu
-vedrog je lica
-prijatna je i simpatična
-unosi radost u srca
-nije stroga
-nije ohola
-skromna je
-umjerena je u oblačenju i spoljašnosti
-pridaje važnost vrijednim stvarima
-ugošćuje gosta
-više voli drugima nego sebi
...

06.07.2017.

holding on

Kad negdje vidim kako balkanac, nebitno koje vrste, nekom iz dalekog svijeta, strastveno argumentira kako su srpski, hrvatski i bosanski tri apsolutno različita jezika, because.. why not, na trenutak me i samu fkt ubijedi da ne znam ni hrvatski ni srpski, pa s nevjericom i u ozbiljnoj dilemi razmišljam jel sad zaista moram i ta dva da dodam na listu jezika za naučiti.

true story

E taj isti pokemon će navesti da mu je npr. srpski fließend. rvacki fast fließend. ...

a bosanski ne zna, jel.

Mislim, haj ok, razumijem. Ni ja ne navodim srpski da mi je fließend, jer ne znam ćirilicu duhh.. iako mi nije mrsko reći da mi je rvacki ko i bosanski fließend, s primjetnim akcentom stranca, pretpostavljam. Hjaaj.

Ne nervira me to, smiješno mi je.

+

Od kraja ramazana ne umijem.. da živim. Prva misao ujutru i hate my life. Zadnja misao navečer i don't wanna wake up tomorrow. Tim riječima. Ne razumijem. To nisam ja. Sve se čini teškim, težim, najtežim. A nije.
Pa i dalje kontam, mogu ja to, samo napred, sve će biti fajn. Ne brojim koliko puta dnevno to sebi kažem i ponovim.

Al ne čujem. Ne prolazi do mene.

Ukaže mi se prilika da uspijem, samo da se usudim i nešto ostvarim; i u tom jednom trenutku, u naletu euforije, uzbuđenja, super pozitivne energije, pomislim sve su mi zvijezde naklonjene; u drugom osjećam nekontrolisanu potrebu da sve pokvarim. I strašno je. Činjenica da sebi možeš željeti najbolje a istovremeno tražiti sve moguće načine da se sabotiraš.. a da oboje izgleda jednako primamljivo i jednako dobro.

y is everything so heavy

01.07.2017.

nema veze. možda

Ja sam totalno neutješna osoba, tj. ona koju je otprilike nemoguće utješiti. Bez obzira šta mi se kaže i uradi, nikad nije ono što želim i ono što očekujem. Pričajući o naopakom; to vam je ono kupiš x -„a nije bilo y?“-situacija; lose-lose nebitno šta doneseš.

E s utjehama je isto.

Pa onda kontam, obraćajući se razumnoj sebi, dobro draga moja, šta ti uopće tražiš od te i te osobe, kad je više od očigledno da joj ne daješ nikakvu šansu da uspije?! Jest, kontala sam tako, dok nisam u međuvremenu jednostavno prestala pričati i tražiti utjehe. Štaš.

S tješenjem je teško. Kompleksna je to nauka, i ja to razumijem. Ne pružamo svi iste utjehe i ne tješe nas iste stvari. Jer vidite, ne postoji osoba koja je loša u tješenju (šarps!), postoje samo osobe koje su teške ili se ne daju utješiti; i postoje slučaji kada dvoje jednostavno nisu kompatibilni. Dalje nema.

Osobu možeš znati i 10 godina a opet pogriješiti sa svojim utješnim riječima, ili osobu možeš znati jedan dan a pružiti joj savršeno rame za plakanje. Bez teorije i pravila. Utjeha ili uspjeva ili ne uspjeva.

Pitala sam tako jednom prijateljicu, šta želi od utjehe, emocionalnu podršku ili traženje rješenja; kad mi je rekla da joj je bitna emocionalna podrška, malo sam se zabezeknula, jer sam ja uglavnom i pretežno težila ka analizi i rješenju problema. go figure.

Al sam ja zato, s druge strane, poseban, nemoguć slučaj. Želim oboje, al mi nijedno nije dovoljno, znate. Na prste jedne ruke mogu izbrojati situacije kad sam zaista dobila reakciju iz (mojih nestvarnih, fiktivnih) snova. Na jedan prst, tačnije.
Ta ista prijateljica mi je rekla samo jedno obično, kratko razumijem :/. Ništa dalje i ništa više. Pa vrlo jednostavno ha.

Osjećaj da je bitno to što kažeš, da si bitan, saslušan i shvaćen. U tom trenutku, jedino to najviše vrijedi.

I tišina.

Razbiti tišinu znači razbiti taj savršeni momenat; gdje ljudi nažalost često pogriješe. Znate šta je najgore; koja je najgora utjeha? Da kažete sve lijepe i ispravne riječi, i odmah zatim komentar iz vašeg života; kako ste i sami prošli isto. isto

Emocionalno ubistvo.

U odbranu takvih reakcija, kako razumijem iz svog ugla, može biti, osoba želi da ukaže na to da zaista razumije istu bol, da je osjetila na vlastitoj koži i iskreno suosjeća. Možda to i nije najgora taktika (pričamo ponovo o različitosti karaktera utjehe), ali iskustvo (loše i negativno) mi veli da nije najpoželjnija. Koliko je validno, sami zaključite.

S utjehama ne možeš nikad znati. Možeš ih imati dobrih, imaš i loših. Prijatelji vas razočaraju, razočarate i vi druge. To je vražji krug.

Sve što možete je pružiti sebe takvog kakvi jeste. Nesavršeni al prisutni i spremni da saslušate i razumijete.
I to je ono što je bitno.

...

Il se jednostavno tješite sami. works for me

23.06.2017.

to za ljubav nije rođeno

Ja stvarno ne razumijem taj neki mentalitet ili odgoj ili šta je već, ne znam. Grubi, bezosjećajni, drski, odvratni muškarci.

To ne zaslužuje ženu. Ni najgoru.

Ustvari možda baš takvu i treba, onu koja mu istom mjerom i daje i uzima. Pa hej.
I kad kaže neće me.

19.06.2017.

Ko sebe pred svijetom kudi – hvali se; a loše je to što čini.

Razmislite o tome na trenutak.

...

Koji sam ja sebi klotz.

Pa kaže, još bolje:
Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.

Zaključak; Nit se hvali nit se kudi, i nek ti drugi nikakve pohvale ne upućuju.

...

Na skroz drugu temu, gledam još davno mi neki rezultat ptica bješe, how accurate razmišljam.

Result: Bird
You are a part of the SpiritHoods Bird Family! Birds bond with very few. They are very resilient, creative and tend to stay positive. Your Spirit Animal is part:
BALD EAGLE | BLUE JAY | NIGHT OWL | NIGHTHAWK


Večeras je neparna.


live

09.06.2017.

ne tuguj jen dva tri 5


Noviji postovi | Stariji postovi