<body>





23.01.2018.

kill it wit kindness

Prestala sam da se pretvaram da sam neko ko nisam. To dođe valjda s godinama, kad ti više nije bitno hoćeš li se nekom svidjeti i kako da se svidiš svima.

Anonimnost ti vrlo efikasno otvori mogućnosti da isprobaš svaku verziju sebe, dajući slobodu da budeš šta i koliko želiš, ali i tako slobodna, na kraju zaključujem, lijepo je biti, nepromjenjivo, ono što jesi. To što ne skrivaš od drugih ko zmija što skriva noge, to čega se ne stidiš da sutra pokažeš svijetu.

Lijepo je biti samo jedna osoba i sa onima koji su tvoji i koji nisu, i koje voliš i koje ne voliš.

Pa prelistam sve svoje profile i pitam se, sve češće, da li sam na svakom od njih svoje stvarno ja. Da li bi ljudi, bliski mi i poznati, u svakom od njih vidjeli mene, ili bi se čudili koliko me zapravo ne poznaju. Ljudi, i nismo tek tako jednostavni i jednostrani, nismo statični, nepromjenjivi, da možemo reći osobina jedna za sva vremena. Čak i ne razumijem one koji ubjedljivo tvrde da se ne mijenjaju ili, gle čuda, ne mogu. A ja, ovako, čudim se i gledam, danas sam jedno, sutra drugo; i podsjetim se da kroz sve slojeve svojeg bića moram zadržati ono najbitnije, što mene čini mojom. Meni i drugima.

Izabrala sam da budem dobra osoba.

22.01.2018.

U duhu modernog stoljeća.

Još uvijek aktuelno.



Znam, ponavljam i tako ukrug, Ryan ma jutub love.
13.01.2018.

Ne vjeruješ dok ne uradiš sam.

Da sam znala koliko će mi duša laknuti, kad sam rano prošle godine spalila sve promašene ljubavi, uradila bih to mnogo prije. Spalila, bukvalno, s papirom; i da se nijednom više nisam vratila istom nit sam se osvrnula na sve što me prethodno stezalo i gušilo. i swear

Papir i palite.

Sada, kad mi se vratila uspomena na taj trenutak, kad već ima godina iza, spremna sam da palim iznova. Sve ostalo; sram, promašaje, bol, tugu, sve hinjske trenutke koji su se dobro zavukli pod kožu, cijelu prošlost. Sve ću da palim.

Gorit će Bosna.

Al to sad manje bitno.

Druga bitna stvar. Moritina terapija. Izdvojila sam je kao sebi najinteresantniju i vjerujem da ima najjaču poruku, koja u najosnovnijim osnovama kaže Prihvatite svoje misli, stanja i emocije, ma kakve strašne da su, jer ih je nemoguće izbjeći i nemoguće kontrolisati.
Podvukla bih, podebljala i naglasila PRIHVATITE, da se shvati ispravno.

To je ujedno i nešto navrijednije što sam naučila prošle godine.
Naučila sam da budem sve što ne volim, i da ne bježim od svega što jesam. Prestala sam naprimjer udarati glavom (bukvalno što radim) u očaju i nesposobnosti da prihvatim svoja loša psihička stanja; i za promjenu kažem sebi ok, imamo problem, loše si.. pa se izudaram do mile volje i bum dobro.

Zar nemam pravo da se osjećam loše i umorno, kažem sebi. Ok je.

Ok je.

Jednostavno ne mogu više, bježati, prikrivati, skrivati, negirati sve ružno što se dešava u meni i oko mene.

NEGIRANJE gaah! $*#/“!#* anywho

Prepisala sam i parafrazirala štošta detaljnije, u slučaju da vas interesuje:

Moritina terapija. Pomaže pacijentima da prihvate svoja osjećanja i da ne pokušavaju da ih kontrolišu, jer se osjećanja mijenjaju akcijom. Akcija je uzrok promjene, ne treba da pokušavamo kontrolisati svoje misli i osjećanja da bismo promijenili postupke. Ova terapija osim što prihvata emocije, nastoji i putem djelovanja stvoriti nove emocije. Te emocije se uče iskustvom i ponavljanjem. Ne pokušava direktno da otkloni simptome, nego uči pacijenta kako da svoje želje, nemire, strahove i brige prihvati kao nešto sasvim prirodno. Kad je riječ o osjećanjima najbolje je biti bogat i velikodušan tj. treba ih imati mnogo i pustiti da idu svojim tokom.

Osnovni principi Moritine terapije:

1. Prihvatite svoje osjećanja. Ako pokušavamo kontrolisati opsesivne misli ili ih ukloniti, one se samo pojačavaju. Osjećanja ne stvaramo svojom voljom, dolaze sama od sebe i zato ih možemo samo prihvatiti. Kao vremenske prilike, ne možemo ih predvidjeti ili kontrolisati, samo ih posmatramo. Jedan vijetnamski monah kaže: Zdravo samoćo, kako si danas? Dođi, sjedi kraj mene i ja ću brinuti o tebi.

2. Radite ono što treba da radite. Ne treba se koncentrisati na otklanjanje simptoma, ozdravljenje će doći spontano. Treba se koncentrisati na sadašnji trenutak i da ukoliko patimo, prihvatimo patnju. Najvažnije je da ne racionalizujemo situaciju.

3. Pronađite svrhu u životu. Emocije ne možemo kontrolisati ali upravljamo svojim postupcima. „Šta je potrebno da uradim sada? Šta treba da poduzmem?“

-iz Ikigai.

*nisam palila ljude btw.

05.01.2018.

vako ja po ledu..



..samo što ne izgledam ovako slatko.



...

Toliko se moram ismijat.


Napravit ću thread samo pingvina, dok ne umrem ghaaa.

...


lolz
04.01.2018.

kad zaboravim stavit slušalice

Nemaš ti šta puno pričati s osobom koja svaki minut svog slobodnog vremena iskoristi na grandove i pinkove i ala đigi zatupljivače.

Ne provodim ja lično 24/7 edukativno i korisno, nit su me hrpa filmova i serija učinile naročito pametnijom, da i to riješimo, al ja i kad se zaglupljujem vako ponekad, u svoje slobodno vrijeme, volim se potruditi i bar izabrati nešto elegantnije i usuđujem se reći humanije. Mislim, kako je humano pustiti tu neku bagru nepoznatih likova da ti se svađaju i deru dan-noć na ušima, kao da je nešto najnormalnije na svijetu, i vrhunac informativnosti ispadne Rada bila s ovim, Milan prevario onu, to drama to šou.. a kao traže se zvijezde; nije da često ne zaboraviš koja svrha je tog što religiozno pratiš, i pazi, jednako religiozno kritikuješ.

Kritikuješ od jutra do mraka.

Uz film, i najgluplji, se bar opustim, kontam. Al et. just sayin

To je taj naš dobro edukativni program, najgledaniji na Balkanu ha. Zato i jesmo vako velika grupa intelektualaca. Komuniciramo kao civilizovani ljudi..
baš kakve vidimo na tv-u.

Nemoj Allahati. Nemoj se pravdati.

...

temo, budi pametnija.

18.12.2017.

i tako.. još jednom..

Bit će bolje kažu svi, bit će bolje,
Kad svane, zora zamiriše, sunce proviri,
Kad još jedna noć, mrkla i teška,
Svoje demone otkupi.

Proći će, gledaj napred, proći će,
I tuga i bol, okrutni, i suze gorke nestat će,
Jer sve je tako, brzo, jednostavno i lahko,
Glavu gore, ne daj se, strpljivo i uporno,
Kažu, proći će.

Zatvorim oči, i pokušavam, želim,
Trudim se i ne vjerujem,
Da istinu govore svi ti ljudi,
Da bit će bolje i proći će, sumnjam, strahujem.

Zatvorim oči, u suzama, još jednom se ubjeđujem,
Da sve sa mnom uredu je, sumnjam, ne vjerujem.

Bit će bolje, kažu svi, bit će bolje,
Kad se trzneš, život pokreneš i zaživiš,
Kažu znaju, vide sve i tvoj bol razumiju,
Da gušim se duboko, da bojim se i umirem,
Da suze osmijehom pokrivam, ne znaju,
I ne vide.

Ne vide.

...

Da nikad nijedna depresivna i ranjena osoba ne pomisli da je sama i napuštena; da je niko ne razumije i ne treba..

Duša mi se slama za svakim čovjekom koji se nađe u takvom mraku i očaju, bespomoćan i neshvaćen, da se ni za šta, ni najtanju nit nade i ljubavi ne može uhvatiti..
i odustane od života.

Znam, teško je, mnogo je teško. Sve.

Al i kad je najteže, dušo moja izmorena, uredu je patiti, jer i bol i tuga su ljudski. Samo, kad su toliko teški da se podviješ od tereta, podijeli svoje jade s drugima.

Želim to za sebe; za sebe koja sebično ne da ni blizu svojih emocija i koja MORA sve sama. Utjeha mi je moj Gospodar, znam, uvijek bio. Ali jako bitno je razumjeti, bol uvijek traži istu bol, traži da se čuje i podijeli, da bismo bili shvaćeni

i prihvaćeni.

**Tekst iznad ne oslikava (nužno) moje stanje, da se ne uspaničite, nisam depresivna ni očajna, Bogu hvala. Tužna sam samo..
za one kojima je znatno teže i koji pate u tišini.

A znam da vas ima.

14.12.2017.

romani romani

Za one koje interesuje, imate zbirku od 5 Mešinih romana, novo Vulkan izdanje, 19,70 kaemova na knjiga.ba

Kontam, lično sam se mnogo obradovala da sam našla neš tako, mislim da je dobro povoljno, pa evo ga šaljem dalje. Knjiga je ogromna, 740 str. sa sitnijim slovima.



**Zaboravila sam dodati, da na istoj stranici imate također povoljne zbirke djela Haleda Hosseina i Ive Andrića.

06.12.2017.

helo đorđ

Sjeća li se neko starog crtanog filma gdje jednorogi Pegasus bježi od demona, kroz šumu mensčini preko nekih brda i puteva, nisam sigurna dal mu odsjeku rog i dal on treba kao da spasi neku žemsku?? Kao dijete sam dobro istraumirana tim scenama, a nemam apsolutno nikakvu ideju koji bi to crtani mogao biti, željela bih ga pogledati nanovo. Ne znam ni šta da guglam da dobijem nešto korisno umjesto slika letećih kōnja. Ako imate bilo kakav hint, pliz share.

Razmišljam koliko zapravo i sam „dječiji“ program jako često može biti neprilagođen djeci ili se možda ne vodi dovoljno računa o uzrastu, pa roditelji kontali crtano je – dakle za djecu je. Znam da sam velike traume imala i od Tabaluge, tačnije od snješka s metlom, negativca, koji bi mi se redovno pojavljivao u snu, stojeći preda mnom, onako iste face ko iz spomenutog crtanog; pa sam se budila vrišteći i u suzama. Sjećam se tih prizora još uvijek, iako mi je taj snješko sad više smiješan; i ne, nemam fobiju od njih, košto bi ljudi recimo imali fobiju od klaunova, ako bi ih isti istraumirali u djetinjstvu. Al ljudi su od klaunova napravili prava čudovišta jarane.

*edit: Našla sam, hvala na suradnji.

02.12.2017.

na granici duhovnog sloma

Da ispunim prazninu svog srca. Bacam u sebe, grabim, uzimam, samo još i još. Nikad dosta i nikad sretna. Svo uzbuđenje koje mi priušte male, bezvrijedne sitnice ispari dok ga još nisam ni zaživjela. Ni osmijeh ni radost, ne ostane ništa da me ogrije. Pa trpam i guram, još više, sve isto, sve što može stati u prazna prsa željna mira i sitosti. Da mogu reći zadovoljna sam i sretna, i da mi ništa više ne treba.

Kako zatvoriti crnu rupu ljudskih potreba?

Kako ne biti rob nezasitim strastima, a istovremeno živjeti ono što te čini sretnom; voljeti to strastveno i jako. Kako je to uopće moguće?

10.11.2017.

pjesma za zaljubljene

Zaljubim se majko u samo glas bez lika, bukvalno, melem čula sluha,

I potražim naknadno, iz radoznalosti ljudske bit će, slike vlasnika te najljepše mi pjesme,

Ne razočaram se vallah, ok osoba lijepa i draga,

Tražim snimak koji prikazuje strānu pojavu sa slike da koristi glas meni tako drag i mio,

nezamislivo, mislim,

Gledam nepoznatu osobu, dok priča i zvuči poznato, relativno zbunjena i dakako nezadovoljna i neubijeđena,

Iksiram sve prozore i nastavim sa životom gdje sam stala.

Lijep glas zaista ima,

Osoba koja, ne znam kako izgleda.


Noviji postovi | Stariji postovi