<body>





28.09.2017.

naslov broj 3

Jest, znam, ovo mi je treća objava u jednom danu.. Ne volim kad popijem kafu, misleći da je mogu podnijeti, svaki put. A nije ni da je volim, nego eto, ne znam. Ćejf valjda.. Jedna šolja mi bude i tri dana. he he

Danas sam imala mnogo vremena da razmišljam. Više nego inače tj.. Očigledno jel. te.

Razmišljam kako bi bilo lijepo da je sad proljeće. To je sve.


Povlačim se.

28.09.2017.

ribe su mi skroz nejasne

Kad si ljut, vrlo lahko i kod drugih probudiš ljutnju.

Negativnost izaziva negativnost. Nervoza nervozu i mržnja raspaljuje mržnju.

Sjetila sam se Brene Brown, koja kaže Budi hrabar da bi i drugi bili hrabri. Pa kontam, budi što bi želio da drugi budu jel. Sjetim se i ove spremljene u sehari:


I evo ga, da u čaroliji pjesme ovog veličanstvenog morskog bića pronađete nešto mira, ukoliko ste uznemireni naravno, kao iskup jelte. Previše koristim jelte.


Kit je, usput rečeno, jedina vodena životinja koju istinski cijenim i poštujem, i volim.
Delfini ok2.
28.09.2017.

unaprijed se izvinjavam

Našu lijepu Bosnu ja, vjerovatno pomalo naivno i idealistički, vidim kao primjer prave ljudske slobode. Nema nam šta pričati kvazi slobodna Amerika, licemjerna Francuska, Belgija ili ala Arabija. Bosna od tri+ naroda nikakvu slobodu ne treba ograničavati niti ograničava.

I volim to.

Daleko od privatnih, neizbježnih osuđivanja jel, kolektivno se ne moramo mnogo plašiti. Reko bi. Ali.
Gle. Naša lijepa Bosna nije savršena.

Po strani politička struktura, socio-ekonomska korupcija i komentatori klixa naprimjer; taj smećarski ološ od naroda, ti komentatori. Pa kako vas bola jade jadne nije nimalo stid?!

Ja bolan ne bih imala obraza izaći pred roditelje, silne učitelje i profesore, pred bilo kakvog čovjeka s takvim ponašanjem na duši. Pa jel to ikad u životu nešto pročitalo i naučilo, imal to imalo mozga i odgoja, il samo tako živi da bude retardirano i odvratno i glupo. Najeli se dabogda pažnje i lajkova otpad ljudski 死ね!Svi redom takvi i mimo klixa. Mislim da je bitno da to rasteretim s duše. 死ね!死ね!

Nego, velim, naša lijepa nije savršena jel. Pa tu nažalost ima i diskriminacija, vrijeđanja, ismijavanja. Zašto? Kome to?

Pa možemo li ikako eto minimalno da se poštujemo. I hej, to nije samo problem „na vjerskoj osnovi“ buhu, narod protiv naroda buhu.

Pa sramota me reći da u vlastitoj kući, kvazi muslimana, ja i danas moram da slušam sramotne priče o vehabijama, „ninđama“ i tako komšijama teroristima jer su dvaput ČAK otišli u džamiju. Ne, ja isto tako ne negiram postojanje vjerskog extremizma, sekta i terorizma, al pobogu brate, pa de, mjera, bratu mi narasla brada dva centa, obrij se živ bio, vele, ode u vehabije.

Koliko, KOLLLLLLLLLIKO je samo ispran mozak ove nacije, ne, mozak nas svih nagodnih muslimana. Vješti smo u prilagođavanju, kapa dole-dolje. Što je ironično ako uzmeš u obzir strah i trepet koji stvaramo prisiljavanjem šerijata konkretno po Americi npr.. A mi ustvari, vjerujemo da je jedino ispravno ako mislimo protiv SVIIH bradatih muškaraca i zamotanih žena, jer sav taj terorizam.. ima tu neke istine. Razmišljamo mi muslimani ono, sve ponosni, Muharem, Ahmed, Safet.. pljuju, blate, pišu i govore najveće gadosti. Pu! Pameti se dabogda jednom nafatali. I naučili poštovanju prvo između sebe pa i svakog insana. Sramota me bola, STID ME, takvih hajvana i reći da mi je „brat, sestra“.

Toliko sam sita te ljudske nekulture u komunikaciji i ponašanju, da mi dođe povratit se naizvrat.

Pa i šumski čovjek bi se od životinje naučio boljim manirima. Šta, tarzan babo. Amidža.

I WAHA WUHU je kulturnije od svake psovke kojoj se naši kvazi intelektualci nauče po školama i fakultetima. Ma psovala bih vam s merakom sve te jadne psovke, jadnici jadni, da sam vašeg nivoa ha.
Gle kako kulturno može da se bude ljut jelte.

A ja, stvarno volim ovu našu smiješnu Bosnu et. Kad ti neki strani pokemon kaže lijepo mu, osjeća se ko doma, ljudi prijatni i dragi, mi Bosanci prijatni i dragi hej, kako da ne budemo eto? Sve mi toplo oko srca. I kako, pobogu si brate, da se ne stidimo kad se pokažemo drukčije?

Zovi me idealistom but i ain't the only one.

Često ja dignem ruke od čovječanstva, ljudi su postali odvratni i zli, ali pazite.. ljudi nisu stvoreni takvi. Čovjeku je najbliža i najprirodnija dobrota. Pa kojeg vraga onda siješ zlo?! mic drop. ćao

24.09.2017.

dojčland be like ups

Vjerujete li da abdest čovjeka čini mlađim.

Mislim, zašto i ne bi, pranje lica od jutra do mraka, naučno ne treba ni dokazivati. Svakim abdestom tačno na sebi osjećam lice kao blistavo novo i volim svoje lice, vjerovatno od svega najviše na sebi.

To, a možda sam i genetski jelte nadarena, što mi je oduvijek vako mladoliko i čisto. Štaš. Nekom nešto, nekom nešto.

S druge strane. wth

20.09.2017.

rip

Vjerujem da sam tip osobe stvoren za tragediju. Mislim, kao heroj, stoički prkosim svojoj tragičnoj sudbini, sve je BUM DRAMA KRAH i ja stojim na tronu kao kraljica kojoj se svi u divljenju ponizno klanjaju.. dok vjetar piri kroz.. šavove moje marame.. sa štapom u ruci i krunom na glavi blistavijom od kristala pozdravljam svoje saborce. Ponosna i jaka.

Divno je u mojoj glavi.

Ne vjerujem da ću drugačije i završiti, od tragične ličnosti.. samo na nešto realističniji, zbilja tragičan način.

Postoje li ljudi koji su predodređeni da budu uspješni? Ono, gledaš sve im ide od ruke. Ili, jednima dobro ide u ljubavi, drugi su masteri karijera, te talenti, te genijalci. I onda imaš ljude koji se ne ostvare.. pa bukvalno ni u čemu. I ne kažem da je takvima teško; možda su sretni, sretniji od bogatih i zaljubljenih, jer ko razumije puteve kojima se duša šeće.

Samo.. čudim se.

Upravo tim putevima koje nikako da dokučim.

I posmatram ovo malo života što sam ostavila iza sebe i ovo nešto što živim, pa nagađam i to što me još čeka. Koji sam ja sebi heroj.

Bukvalno - sebi.
Nisam još spasila ničiji život. Ali voljela bih. Nekako.

Opet sebično i radi sebe. Voljela bih spasiti živote, istrijebiti zlo, iscijeliti bolesne i šta ti ja znam, odgojiti velikane. #dreambig #inspisativno #motivation #youcandoit #nike

Ja sam tip osobe koji ono kako vidite u filmovima, zavoli samo jednom i cijeli život će ako treba čekat da mu se voljeno vrati. A nisam neki romantik. eloel

Nego naprotiv, sviđa mi se ta tragedija u ljubavi. Ako je umrijeti, pa umrijet ću čekajući, ako sam udovica nikad se više ne bih udavala i slični extremi. Pitam se da li postoje muškarci koji bi voljeli toliko u krajnost. Samo jedna il nijedna.

I onda ostariš sam. loooooool

Tanka je granica između ljubavi i ludila jelte. A zaljubljen i lud opet jedno te isto.
Naprimjer, da ostarim sama, znam sama sam jer čekam svoju srodnu dušu da mi se spusti iz rajskih bašća. embrace it i say
Ili, vjerujem da me suđeni upravo posmatra sa neba, i raširenih ruku čeka da mu se pridružim.. DA, za pravu ljubav treba i umrijeti. looooooool

..although..
..sounds kinda interesting..

Ne, nisam toliko očajna, da vam kažem iskreno. Za ljubav nemam vremena jer..
ću umrijeti mlada, i iza mene će ostati veliko prazno mjesto i mnogo uplakanih ljudi, zauvijek neprežaljena.. rano si nas napustila, nismo te se nagledali. i know. *cry*

17.09.2017.

10 Anime (za odrasle kofol)

Zašto ne bih sastavila jednu anime top listu, ja kao skromni ota.. ljubitelj animea. Dakle, napravila sam listu 10 njih (japanskih crtića*) koje smatram otprilike podnošljivim za odraslu publiku. Repertoar mi nije aman širok, da mi ne zamjere upućeniji, odlučila sam izdvojiti kratke, nekih ~12 epizoda prosjek. Lični favoriti, valjda kao napomena.

10. Paradise kiss – 12 ep – romance, slice-of-life
Za ljubitelje ljubavnog žanra, vjerujem da je ovo solidan izbor.

9. One punch man – 12 ep – action, comedy, fantasy
Ne znam jel ovo zoveš parodijom, al ide u tom smjeru. Superheroji i havarija. Omiljeni.

8. Barakamon – 12 ep – slice-of-life, comedy
Kojim riječima bih ovaj ukratko objasnila; opuštajuća komedija? Savršen. Da je ocjena 100, 100 bih mu dala.

7. Kino no tabi – 13 ep – drama, psychological, adventure
Spor, ali vrijedan preporuke, za ljubitelje razmišljanja i dubine.

6. Erased – 12 ep – drama, mystery, romance
Interesantnog koncepta, psihološki uz malu dozu romanse.

5. House of five leaves – 12 ep – drama, slice-of-life, slow-paced
Aa! E što mi je ovaj nešto. Stari Japan, samurai, predivna pozadinska muzika, drama top.

4. Terror in resonance – 11 ep – thriller, psychological, action
Kvalitet.

3. The tatami galaxy – 11 ep – mystery, psychological, romance
Kvalitet, al u nešto drukčijem smislu. Može biti zahtjevan na prvu, dajte mu vremena i imate favorita.

2. Karas – 6 ep – drama, sci-fi, action
Možda ne najbolji i najpopularniji sci-fi out there, meni lično čista 10.

1. Mononoke – 12 ep – drama, horror, mystery, action
Zanemarite ovo 'horor', divna priča prelijepo animirana uz odličnog glavnog karaktera.

17.09.2017.

Memento homo quia pulvis es et in pulverem reverteris.

Nizali su se dani crni, teški i tmurni. Septembar, tipičan. Zemlja miriše na kišu, tjeskoba se probija u zraku, sve podsjeća na prolaznost, podsjeća na smrt.

Ni tač na laptopu mi ne radi.

Sve, čini se propada.

Melanholija je već zašla pod kožu. Neprimjetno i spretno. Znam od prošle zime. Jesen je uvijek takva. Savršeno vrijeme za uspomene, one najbolnije. Savršena prilika za razmišljanje o danima iz prošlosti, o neostvarenom i propuštenom. Way to fall odzvanja u ušima. Sve prolazi.

Sve prošlo je.

Na novom laptopu tač mi ne radi.

Jesen je zapravo savršeno vrijeme za poroke.

Vrijeme za pronalazak novih. Opsesije su sve što mi ide od ruke ovih dana, ali i oduvijek. Gdje drugo da se sakrijem od sebe same. Gdje drugo da bježim, kad na svakom mjestu i u svakoj ovosvjetskoj sferi dišem, osjećam i mislim. Opsesije su najljepša utočišta.

Zaključujem dok gledam divan video u prilogu:



Više od telefona, opsjedam laptopom, i dok se navikavam na novi, razmišljam kako..
Ljudi su mi totalno nebitni, od stvari se jako teško opraštam what the hell.

**Remember you are made of dust and will be dust again.**
11.09.2017.

空に歌えば

To zato što sam uvježbala japansku tastaturu s telefona. Kraj kopi-pestu.
Slušam kišu što rominja, spavala bih al ljubav mi ne da. eloel
じゃまたね。

PS.kažem, naučila sam koristit ove znakove, ne kažem da oni imaju smisla. ふふふ
i'm having the best time

30.08.2017.

na strani sam čovjeka

Najiskrenije, smatram da nije fer kako se mi žene imamo pravo konstantno žalit i blatit po našim (inače zlatnim) muškarcima bez da nam se išta prigovori, dok muški stoički slušaju i prihvataju provokacije. To možda govori koliko su žene zaista ogorčene i obespravljene dok muški jednostavno uživaju životnu privilegiju.

Ok priznajem u prvom dijelu jesam malo sarkastična. Nije da smo generalno bez ikakvih prava iako toga i ima i činjenica je da se na ženu kulturološki zna gledati nisko, ali želim vjerovati da su to izuzeci (iako u velikom broju nažalost) i želim da se prestane pretjerivati s ovim modernim feminizmom. ok.

Dajmo i muškarcima pravo da se brane, da pljuju po ženama bez osuđivanja, da udare kako i znaju biti udareni npr., itd.

Ok priznajem jesam malo sarkastična ali to definitivno nije daleko od istine. ok.

Najozbiljnije, mislim da je u svemu potrebna mjera i zaista mislim, bez imalo sarkazma, da ako ćemo se borit za jednakost tražeći prava žena u svemu u čemu ih realno i nemaju onda po teoriji men..izma muškarci trebaju da dobiju prava na sve što i žene već imaju.

Ne budimo gladne i vazda tako sebične jeez.

30.08.2017.

da spomenem i čast izuzecima

Izgovor vrijedan svakog prvog mjesta i svake zlatne medalje.

Ali ja sam muškarac. Ne mogu da se ne okrenem za svakim dupetom i apsolutno nikako ne mogu da odolim iskušenju. Žene su muškarcima najveća slabost brah. ..i u hadisima stoji.. brah

o brate.

Pa tako s vremena na vrijeme slušam i svoju majku kako ih nako staromodno ženski pravda "ma muškarac, mora gledat" jea ryte. because mi žene totalno ne snimamo muškarce i nisu nam nimalo iskušenje. eloel.

Mi žene smo čiste neseksualne nevine dušice koje u glavi imaju samo duge, leptirove i pinki cvjetiće.

Možda bih i imala razumijevanja za naše drage neljepše polovine i probleme koje im stvaramo našim postojanjem khm.. da ne plaču toliko kad im se otvoreno na to ukazuje. Nije to ni pravdanje, ne, ne možeš reći da im je žao il da se kaju, jer lijepo im padne na ego, ne truditi se naročito oko takvih „ličnih“ stvari. Čini mi se da jedan muškarac prosječno u svijetu umre za svakog koji jednom prizna da je slabić.

Mislimm, realno, zaista je teško ne okrenuti se dva-tri puta za zgodnom trebom ili još teže držat svoje međunožje sigurnim. Ali ljudi moji, žemska js kriva što taka nagizdana hoda. Ne moš od mene, muškarčine, tražit da idem protiv svojih nagona.
Zato vi žene uradite nešto po tom pitanju.


U takvim situacijama mi tačno dođe MA MRŠ.


Noviji postovi | Stariji postovi