<body>





18.05.2017.

stop engleskim naslovima - cash me outside how aboudah

Ne znam u kojem smjeru se razvijam. Iskreno, najiskrenije, ne znam gdje s ovim blogom idem. Ne znam zaista ni gdje s životom idem. Ali znam, dobro znam..

Gdje ne idem.

Rođendan mi je bio iznenađujuće dobar, ostavlja osjećaj ko da je trajao tri dana. Mnogo kontakta, mnogo razgovora i priče i pisanja, mnogo, mnogo i previše mnogo.
Koliko volim ljude, da vam pravo kažem toliko ih se i plašim. Plašim se prvih i drugih dojmova, plašim se iznenadnih, prikrivenih reakcija, pogleda koji ne žele ali ipak mi kažu sve jer u čovjeku ja apsolutno sve vidim i primjećujem.

Hajde da se vidimo nakon 5 godina, JEEEJ, ali istovremeno mhmhmhmhmm. Šta će mi reći, kako će me pogledati, šta će misliti, kako će osjećati?

Strah, strah, strah.

Ali ljubav..


Rabi mi čita dušu.

btw. htjela bih reći lulz, patafta, orao i co. đeste, pišite i sl. al dok su odsutni ja kontam dobro mi dođe uzet ih za primjer i malo se i sama maknut u stranu.. pa onnnaj, ako biste naletili da pročitate.. nemojte dolazit jel, inspiracija ste, samo naprijed! :D
10.05.2017.

reče mi o h e b o k reko šta, not now

Eehh da mogu birati supermoć, tačno bih birala da znam sve jezike svijeta.. i da usput mogu i letjeti; bilo bi mi povoljno za posla. Kao leteći prevoditelj lolo ppl be like here comes The flying TRRRANSLATO!



Nego, jezici wah.

Malo mi je ovo života da naučim sve jezika što bih voljela. Kod „naučiti“ ne mislim sad usavršiti ko maternji, za to treba imati sreće (i para) pa da se putuje i usvaja. Moje „naučiti“ mislim realistično bar upoznat se s jezikom. I NE, ne želim ovdje ubacivati punove „upoznat jezik“ uhuu mihm mihm, iako da budemo iskreni, na vrh mi jezika jel.

NEGO hjaaj, koncentracija mi nulta negativna.

Kako velim, upoznavanje s jezikom, znači znati osnove izgovora, pravopisa, gramatike, pismo po potrebi pa onda i neki najjednostavniji konverzacioni vokabular. Onoliko koliko je potrebno da ti jezik prestane biti BAUK i onda naravno po volji zalazi dalje.

Površno, reklo bi se, jer je u nekim slučajevima sve više teško zamislivo, a i kako rekoh, malo je života da se uči kineski i japanski, hweeell malo je života da se uči i njemački, kažu, al eto s njim sam imala sreće odrasti pa sad malo galopiram na konju.

I tako ti ja uzmem da učim japanski. Na kraju će se ispostaviti, imala sam sreće, lakši je od kineskog, s obzirom na to da sam išla enemenemu raus bist du.
Ne, istina je da sam željela mozak staviti pred nešto veći (jezični) izazov i skontam japanski hm why not.
Ne, ustvari sam samo željela da mogu razumjeti anime bez prijevoda. Ne, šalim se.
Imam puno slobodnog vremena i ništa pametnije da radim.
Ne.
Vjerovatno sve to pomalo. I ljubav prema jezicima! Ljubav! Ah love. el. ou. vi. i.



Vele mudri, ljubav ne poznaje granice, a ja lično sam i preuzbuđena i prepre-pridjevzaemocijukadsistrastvenosretanjersisamsebeiznenadio samo jer sam se usudila i prepustila toj ljubavi. Jeziku, mislim.

Japanski, wah, japanski.
Poojma ja nemam šta sam ovo dosad naučila.

Vjerovatno ste sad očekivali neki hepi ending, tema putuje u Japan, uradila nemoguće, naučila japanski za tri mjeseca, BEHOLD!
Nažalost ovo je priča s tužnim krajem. ALI!
ne plačite! Još.

Naime, iako još uvijek ne znam havetno ni rečenicu japanskog, znam reći „volim te“.



Znate kako ljudi prvo što nauče od stranog jezika budu psovke i ti fazoni.. meni je hitno reći „volim te“. Ubijeđena da će mi jednom trebati.
Osnova.
Za konverzaciju.

To je u suštini koncept kojeg se pridržavam kod svakog jezika. Hmm koliko verzija „volim te“ znam već.. pet šest, ne uključujući srpski i hrvatski, hva-la.

„volim te“ je bukvalno znači jedino, apsolutno jedino što znam iz hindija, pa sam ga odmah zatim ostavila zbog „komplikacija“ u pismu. (priča se desila mnogo prije japanskog)

Kako sam godinu-dvije starija i ozbiljnija eloel, s japanskim se naravno ne šalim nimalo.

Jest da sam si uzela mnogo vremena i ne žurim, što je tehnički i nemoguće, ali evo ga, mogu reći da sam nakon par mjeseci naučila.. dvije riječi.

HAH! Ne, naučila sam ovo dva pisma koja koriste i mnogo, mnogo je interesantno. Možda to meni tako jer volim slova, simbole, kaligrafiju, lijepo pisanje. Bukvalno crtaš tekst i toliko lijepo izgleda! Ne mogu, zaljubila sam se.
I pored svega NIJE TEŠKO hej. Pa mislim, ako vam to nije dovoljno onda stvarno ne znam.

Vi sad možda mislite pa super, tema, kad nije komplikovano, dobro si to uspjela tema , da vas zaustavim odmah tu. Sve (na oko) jednostavne stvari imaju caku; zato i jesu na oko.

Kanji (engl.). To je caka.

Naime, za vas koji ne razumijete japanski (vjerujem da vas nema mnogo), da pojasnim amaterski ovo koliko sam ja dosad shvatila. Japansko pismo se sastoji od tri dijela. Hiragana, katakana i kanji aka kineski znakovi. Hiragana i katakana su ustvari isti glasovi, il ti ga japanski alfabet, koji ne koristi slova-glasove kako nam je poznato nego glasove-glasove tipa ma/mi/mu/me/mo. Jedino glas -n- dolazi kao samostalno slovo al izgovoreno skroz nazalno, daleko od običnog -n-. Zato je japanski za izgovor prejednostavan, znači = karaoke, that's why.
Jer, sve rastavljaju na slogove.. ka-ra-o-ke; bosanski be like STRaaŠNo!

Dakle hiragana i katakana su zbir apsolutno identičnih glasova ali se pišu drugačije i naravno koriste se u različitim situacijama.
Oba pisma su vrlo jednostavna za naučiti i kako rekoh, mnogo lijepo izgledaju, pa je zabavno šarati ih po papiru.

Treći dio pisma je najkomplikovaniji, kanji, poznat kao kineski znakovi. U suštini i Koreja i Japan koriste te znakove, ali značenja i oblici variraju od riječi do riječi, tj. što jedan znak predstavlja u Kini ne predstavlja u Japanu i obrnuto. Onda o raznoraznim kombinacijama jednog znaka da i ne govorim. Komplikovano je. ALI.

Nema ali. Pomoz Bože.

Za početak se uči 100-200 osnovnih znakova, pa onda vrlo jednostavno i 4.900 ostalih. Ma jednostavno.

Welcome to Japanese!

it sucks
you're gonna love it


...

Izvorno sam vam htjela pisati o dere tipovima što sam spomenula u prethodnom postu, jer mi se učinilo nako interesantnim. Al kako je ovaj post preokrenuo na čari mladog japanskog, o tom možda drugom prilikom. ćao. O – o! SAYONARA! duhh

26.04.2017.

what is love

Koliko li je zaista tačna teorija po kojoj čovjek kod drugoga mrzi sve ono što je on lično? Kamičkova je mensčini isto to pisala, pa se i ja trenutno nešto prekontavam.

Od fiktivnih karaktera ja npr. mrzim, znači mrzim tipove koji ne pokazuju nikakve emocije, djeluju hladno, nezainteresirano, ravnodušno, usuđujem se reći i zaglupljeno, nekako ama nikako. Od ženskih likova ti su mi daleko-duboko na dnu liste. I još jedna karakteristika tih osoba je da su kao „zatvoreni i rezervisani“ spolja al se inače otvore samo nekim najnajnajbliskijim ljudima. Japanci to zovu nešta-nešta-dere, ne da mi se ići u detalje, but for realz, slika i prilika mene same.. možda ne ekstremno koliko se ispoljava kod fiktivnih karaktera, al tačno u tom smjeru, tu negdje sam stacionirana. Ne mogu se imat gora. I mrzim to! Mrzim, mrzim, mrzim.

Jes da pričam o fiktivnim likovima, al rekla bih da me ravnodušnost i ustvari sve navedeno zbilja uvijek ljutilo i nerviralo kod ljudi. Imam mamu nema je ravnodušnije. I gle ko je pokupio isto WO-HO.

Kod muških karaktera ne volim smotanost, il nešto tako što ne znam kako da nazovem. Ne volim likove koji su smotani, također neuključeni u dešavanja oko njih, emocionalno, djeluju i glupo, patetično. Ovo opet opisujem ekstremne primjere i ti tipovi, u glavnim ulogama, me psihički iscrpe, da bih ih čisto udarala da malo dođu sebi; iako su oni, jao, doživjeli toliko tragedije u životu, da ne mogu drukčije nego djelovati otuđeno i nedruštveno. Pf.

Kao da nismo svi dovoljno tragični likovi vlastitih sudbina. Al hej, ja sam tragičniji od tebe, i opet se pitam jel ovako tragičniji ispravno da se kaže hm.

Pretpostavljam, ne volim takve likove ni u stvarnom životu. Iako želim dodati da u stvarnom životu ne volim plejboje koji šaraju na sve strane, al fiktivno su nako interesantni i smiješni. Možda ne baš plejboji koji šaraju na sve strane al više karakteri koji su u osnovi perverzni al se ipak nađu uz jednu žensku i sl. Ma šta ja ovo pričam.

Nešto o čemu sam razmišljala.

Pitanje za vas, draga blogerska ekipo, kakvi karakteri su VAMA najodvratniji/najdosadniji i najnaj-ostalo?

...also, to answer the question: baby don't hurt me.

16.04.2017.

mehmehmeh

Jačamo na individualizmu, samostalnosti, nezavisnosti. Al znate, sve više smo gladni moći, snage, sebe i svog ega. Biti nezavisan je blagodat neizmjerna, ali i cijena koju skupo plaćamo.

Ne oslanjamo se više jedni na druge. I zato si međusobno više i ne vjerujemo.

Jer nemamo potrebe.

Jer ni ne želimo.. biti slabi, zavisni i ranjivi.

Sve više vjerujem u već dobro izlizanu misao: snaga je u traženju pomoći.

Ja lično nemam te snage i ja lično, mnogo, neizmjeno mnogo mrzim oslanjati se na druge.

Očajno želim samostalnost i nezavisnot, a ne vidim da istovremeno gubim povjerenje i ljepotu oslonca u bliskim ljudima. Eto tako.

07.04.2017.

Birth month flowers

Januar: Karanfil, Visibaba
Simbolizuju ponos, ljepotu, divljenje, očaranost, posvećenu božansku ljubav, utjehu, prijatelja u nevolji.

Februar: Iris, Jagorčevina, Ljubičica
Simbolizuju skromnost, odanost, mladu ljubav i vrline. U skladu sa svoje tri uspravne latice iris simbolizuje vjeru, hrabrost i mudrost. Također i dragocijeno prijateljstvo, nadu, komplimente i strast.

Mart: Žuti i blijedožuti narcis
Simbolizuju simpatiju, posvećenost i privrženost, vraćanje i počast. Narcis simbolizuje preporođenje i nove početke, u velikom broju obećavaju sreću i radost.

April: Tratinčica, Sweet pea
Simbolizuju mladost, blažen užitak, oproštaj. Tratinčica simbolizuje nevinost, čistoću, ljubav koja sve prebrodi. Daje primjer dječije razigranosti i veselosti, bezbrižnog zauvijek-mladi-stava.



Maj: Liljan, Đurđevak, Cvijet gloga
Nada, plodnost, povratak sreće. Bijeli krin (Madonna lily) simbolizuje čednost, a đurđevak predstavlja slatkoću i poniznost. Ljiljani simbolizuju čistoću srca, veličanstvo i čast.

Juni: Honeysuckle, Ruža
Posvećenost i pažnja. Ruže predstavljaju ljubav, strast, ljepotu i savršenstvo.



Juli: Lopoč (Water lily), Larkspur/Delphinium
Smijeh, čistoća srca. Delphinium simbolizuje otvoreno srce i žarku privrženost. Naznačavaju osjećaj lakoće i lakomislenosti.



August: Mak, Gladiola
Iskrenost, snaga karaktera, prirodna gracioznost, maštovitost. Gladiola simbolizuje snagu i držanje moralnih principa.

Septembar: Zvjezdan (Aster), Ladolež (Morning glory)
Privrženost i profinjenost. Zvjezdan asocira na čarobne moći. Simbol ljubavi i elegancije.

Oktobar: Kalendula, Cosmos, Neven
Radost i skromnost. Neven simbolizuje privrženost i gracioznost.



Novembar: Hrizantema (Chrysanthemum)
Ljupkost, prijateljstvo, izobilje i dobro raspoloženje. Simbol sunca. U Japanu se pravilno otvaranje krune cvijeta posmatra kao savršenstvo.



Decembar: Božikovina (Holly), Narcis, Poinsettia
Dobre želje, samodopadnost. Poinsettia simbolizuju raspoloženje i veselje u skladu sa božićnom atmosferom u decembru.



babaj lijepi cvjetići

02.04.2017.

i guess because relatable

Nakon izvjesnog vremena studiranja i analiziranja, mislim da sam došla do poprilično validnog obrazloženja zašto su curice, djevojke a i žene zaluđene K-umjetnicima idolima.

Pa ne znam jel to došlo i do vas, al mensčini nezaobilazno je. I onda se u jednom trenutku zapitaš ok, šta je reć?! Nije da nemaš talentovanih, zgodnih, lijepih umjetnika svugdje po svijetu, pa i na kućnom pragu. Hoću reći na pragu svoje domovine, nažalost – ne na vlastitom. I nije da sad žene ono uopće nisu zaluđene i takvim tipovima. Ali ovo made in Korea, znači Bože.

To je ljepuškasto, slatko, talentovano, svestrano.. i ništa neobično jel. Ok, šta je reć? pitam ponovo.

Reć je da su ti muškarci kovani po skroz vanserijskoj šemi. Ne želim reći da su feminizirani, jer i nisu, ali su nešto dalje od minizirani ako ih stavimo u poređenje s ovim našim MUŠKARČINAMA. Ružna riječ wth.

Al znate, muškarac ne pokazuje emocije, ne plače, ne smije bit slab i mlitav; da se sredi i dotjera gaaay. To su neki standardi.

I onda imate K-idole koji se normalno šminkaju, sređuju, pokazuju emocije, grle se među sobom, plaču, nisu nužno slabi i mlitavi, al nisu ni neke krupozne građe.

Hmm. Pa mislim da bi ženama moglo bit privlačno upravo sve to.

Vidjeti da je i muškarac jedno osjećajno i obično, slabo biće. Biće koje pokazuje svoje emocije, koje ne mora biti čvrsta kamena stijena da bi bilo prihvaćeno i poštovano kao muškarac.

Došla sam do zaključka da mi je lično, meni lično, to upravo i privlačno.

I ne, ne želim reći kako muškarac sad treba da se raspekmezi oko svake sitnice i nabaci šminku i šta ti ja znam, uzme dva sata da se spremi, ali Bože, zar ne može uz svu tu gorrrrdu mmmuškost malo nježnosti, pažnje, emocija i povremeno krema na lice npr. :D

Za naše društvo je bar toliko prihvatljivo kontam.

Ali, ali –reći će sad neki- ja volim svog muškarca stjenovitog, nedodirljivog, nesređenog itd. ok.

Pobogu šta bismo sa svih ovih opasnih alfa mužjaka kad ne bi bilo žena da ih vole, i ne kažem da se takvi muškarci ne vole. Čak gledam kako je u toj istočnoj Aziji (il je zapadna; Kina, Japan, Korea i sl.) među ženama poželjniji muškarac krupnije građe. To je upravo ono: tuđe slađe.

A to bi ustvari riješilo svu ovu problematiku. Trebala sam od tog krenuti. Tuđe slađe i kraj.

No. Ali, ali..

K-idoli su nadprosječno lijepi da se razumijemo. Moja teorija, stoga, dakle, zapravo, zaista nema nikakvog smisla. Zaključak: muškarci u do u. whatever.

29.03.2017.

sudbino moja, suđena mu nisam ja, aa.

Tanka je linija između sudbine i slobodne volje, tj. tanka je linija između onog što smatramo predodređenim, zapisanim i onim na što sami utičemo i mijenjamo. To naravno govorim u slučaju kad ljudi vjeruju u sudbinu.

Sudbinu bih svojim riječima definisala kao splet okolnosti i dešavanja koja nam predstoje u životu i koja se neizbježno moraju desiti. Slobodnom voljom zovem splet odluka koje donosimo samovoljno na toj već utvrđenoj putanji. Slobodna volja dakle sama po sebi može promijeniti naš životni put ili sudbinu. Kao što mi, kao muslimani, vjerujemo u mogućnost mijenjanja sudbine na određen način i u određeno vrijeme. Ali, veliko ALI. To ne mijenja niti najmanje utiče na našu slobodnu volju kod donošenja odluka, jer su to dvije različite stvari. Ljudi traže da ih razdvoje, u smislu odvojit ćemo nauku od religije pa prihvataš ili jedno ili drugo, u tom istom smislu se traži odvajanje sudbine i slobodne volje. Pa ili vjeruješ u potpuno predodređenje, dakle predodređenje i mojih postupaka ili s druge strane vjeruješ kako imaš vlast nad svim. A ja bih ipak rekla da ih je nemoguće odvojiti i da tako savršeno nadopunjuju jedno drugo.

Sudbinom, recimo, dobijamo roditelje, familiju, upoznajemo prijatelje i neprijatelje.
Slobodnom voljom odlučujemo šta raditi s tim ljudima.

Ako te XY osoba pozove na opijanje i drogiranje – sudbina. Ti prihvatiš ili odbiješ – it's all on you babe. Banalan primjer.

Ali „bog nije htio drugačije, da je htio uputio bi me.“ Prvi argument.

Tu se već postavlja novo pitanje. Kako, zašto i koga bog „upućuje“, ako pod uputom u ovom slučaju smatramo čisto davanje osjećaja za dobro i moralno; da se uplašeni nereligiozni fanatici ne umisle kako bože sačuvaj pričam o vjeri ili nešto sl.

Pa kaže bog je, ili kakva god sila da je nad nama, kriv što se ja opijam i drogiram. Naći ćete kako se ovakvi tipovi ustvari ekstremno drže na strani „sve već predodređeno i nemam ništa s tim“, a ironično često uopće i ne vjeruju u boga. Sudbina se ipak sama zna ispisati.

I takva osoba će mi reći kako sam ja ovo što jesam, što se trudim biti dobra i moralna osoba, ustvari takva jer mi je tako odlučeno. Jer moje odluke ne igraju nikakvu ulogu. Nije li to nepošteno prema svim dobrim ljudima? Reći kako su „dobri“ jer je to želja veće sile a nikako rezultat njihove volje i njihovih izbora. To su uglavnom nereligiozni, moderno nespiritualni, ljudi koji ne poznaju ništa sveto i koji generalno ne vole preuzimati odgovornost za svoje postupke.

Nažalost i među religioznima postoji takvi, koji iako se pridržavaju religije, svoje greške običavaju pripisati sudbini. Jer „bog sve zna“. Argument broj dva.

„Ako bog već zna kako će sve ispasti na kraju, kakve veze onda imam ja sa svojim odlukama?“

Ovdje želim reći da je dobar argument, možda jer sam se lično i sama dugo bavila ovim pitanjem. Obrazloženje je ustvari vrlo jednostano.

Božje poznavanje svega od početka do kraja nema nikakve veze sa našom slobodnom voljom. Evo otprilike kako.

Zamislite život koji ste odživili od svog rođenja pa do smrti u nekoj nematerijalnoj sferi, živeći samostalno, dakle donoseći sve odluke kako božji zakon i zapovijeda. I sad zamislite ovaj život koji živite materijalno kao isti taj „prethodni“ život, samo je on već poznat bogu, ali ne i nama. Jest da je ovo malo nestabilna teorija i čisto sastavljena za lakše razumijevanje, ali meni je dalo mira.

Drugim riječima, možda i jednostavnije: to što bog poznaje kako ćemo završiti, ne mora značiti, nit znači, da on utiče na naše odluke. On ih jednostavno poznaje, unaprijed. Vrlo jednostavno.

Ali mi kao bića nismo stvoreni sa takvim predznanjem i mogu da shvatim zašto nam je teško svariti taj koncept. Samo moguće je, ukoliko se iskreno želi i može se.

25.03.2017.

bird hack. check the most common types first.

Slavuj, đubre jedno.



Jutros ga u ranu zoru snimila i prvo što sam se smrzla čameći čekajući na prozoru ne bil gdje izletio, ufo, i ovu sam večer naravno provela u (isprva) uzaludnim pokušajima indentifikacije istoimenog.. zamišljajući hjo koju sam sad ovo vanzemaljsku pticu otkrila, bravo ja, kako sam strašna; slavuj.



Najobičniji slavuj.



Šta znam. Poznato mi je da pjevaju ko slavuji, al lično nikad nijednog nisam vidjela. Čula očito jesam, i bezbroj puta.

Kao jedno dobro djelo normalno, odlučila sam da podijelim ovaj post, jer možda si i TI osoba koja se iščuđava ovoj lijepoj neobičnoj, a poznatoj pjesmi, ne očekujući ni manje ni više nego domaćeg slavujka. Stop. Nisi više.

u're welcome
23.03.2017.

Žena

-lijepog je morala
-iskrena
-lažno ne svjedoči
-savjetuje
-upućuje na dobro
-ne vara, ne obmanjuje i ne izdaje
-izvršava obećanje
-kloni se licemjerstva
-odlikuje se stidom
-čedna je i ponosne duše
-ne miješa se u ono što je se ne tiče
-izbjegava zadiranje u čast ljudi i istraživanje njihovih slabosti
-ona je daleko od licemjerja
-pravedna je u svom presuđivanju
-ne čini nasilje
-pravedno postupa prema onome koga ne voli
-nije zlobna ni prema kome
-kloni se sumnjičenja
-čuva svoj jezik od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi
-kloni se psovke i bestidnog govora
-ne ruga se nikome
-blago postupa prema ljudima
-milostiva je
-pomaže ljudima i otklanja nevolju od njih
-pomaže ženi u nevolji
-ona je plemenita i velikodušna
-ne prigovara na onome što dadne
-blaga je (dobrodušna)

Jes da je ovo mnogo vrsnih vrlina i jes da je autor muškarac koji vjerovatno želi da vjeruje kako žene vrlo jednostavno mogu biti sve navedeno i plus još stavki što sam ostavila za drugi dio, al kontam, evo neki ideali prema kojima se možemo oblikovati u lepe i kulturne dame, a i ne moramo jel. no pressure at all.

10.03.2017.

Jer nisam odavno pisala. Samo za fanove. Malo vas je al vas ima.

Koliko puta dođem u iskušenje da pišem o pticama, ma bogzna koliko bi se to oteglo, al kontam ne bih da budem that weird bird lady.. pa se suzdržim. Nešto mi se ne prisvaja takva titula, al trenutno sam na dobrom mjestu, psihički, i pisala bih eto, o pticama. don care

Redovno sam ovako pred proljeće uzbuđena oko novih ptičjih pjesama i iščekujem neke nove vrste. Pa jedne godine oko kuće jata i jata vrabaca, jedne bijahu sjenice, prošle godine bješe i nešto više crvendaća. Brgljeza mi ove zime ni na pomolu, a prethodne domaći na hranilici. Još ne mogu zaboraviti da mi je na prozoru prošle zime ketio mladi orlić. Iskustvo zabilježeno. Već je druga godina mensčini kako živim sa svoja dva šarena podstanara. Nekad u martu nastupa treća. Pa hej, već je mart.

Fun facts: Tigrice spavaju na jednoj nozi, (često) okrenute glave skroz unazad, da se prepadneš kad prvi put ugledaš takav prizor.
Kokoške su mnogo pametnije nego što izgledaju. Ne dajte se prevariti.

Dok nismo imali koke, mislila sam da je to životinja s kojom ne možeš izaći na kraj, gluplja i od goluba. Al pravo nije. Još uvijek ne razumijem koju ulogu horoz igra u stvaranju piladi, jer koke jaja legu i brez njega?? Nešto što mi je prijateljica slala objašnjava kako horoz koku oplodi i prije formiranja jaja i onda ako koka ne leži na tom jajetu da bi izrodila piliće..
mi ustvari jedemo..
ew.

Ali koka i bez „oplodnje“ nosi jaja? E šta mi nije jasno.
Znači li to da pilad mogu izaći samo iz oplođenih jaja i ako je tako, kako mi ljudi možemo znati koja su oplođena, koja ne, i koja onda trebaš staviti pod koku da bi se nalegla? Ili horoz zbilja oplodi svaku koku prije formiranja svakog jajeta? Šamar za svako oploditi, oplođena, oplodnja.

Ako mene pitate, kontala sam da se horoz ubaci među koke onako čisto radi reda, estetski ili na psihološkoj osnovi šta li; ako neko razumije bolje, naveliko molim ako može da pojasni.

Kad smo kod ptica..
Dobro sam se ismijala gledajući patke koje napadaju prolaznike.
Mogu da razumijem zašto se ubrajaju u najomrženije vrste. Lično želim reći i golubovi. ugh Ljuti me njihova zaglupljenost. Eto ne znam. Rado im bacim hljeba, al što se mene tiče i ne moraju ga pojest. Vrane su vjerovatno isto tu negdje na dnu liste antipatičnih ptica. Ne kažem nužno u svoje ime. Kako me zaobilaze tako sam i izgubila neki osjećaj za njih.
Pamtim jednu vranu koja mi je pred očima, jedno osam spratova razdaljine, životom ubijala povrijeđenog goluba. Teško mi je to halalit. Iako ne želim reći ni da je fer da na osnovu jedne vrane sudim svim vranama svijeta. n0t that anyone cares jel.

Al pazite scene:


Oplakala.

Noviji postovi | Stariji postovi